9.11.13

Gospodin Zagreb u jesenjem ruhu

Bila sam jednom u Zagrebu i prije. Nije mi se baš svidio. Bilo je to doduše vjerovatno više povezano sa stanjem moje duše nego sa Zagrebom, ali ipak - ostala je neka gorka uspomena i hladnoća oko srca pri pomisli na taj grad.

Nadala sam se da ću mu uskoro dati još jednu priliku. To uskoro se pretvorilo u tri godine, ali prilika je došla. I nije me iznevjerio.

Duša mi, moram priznati, nije u puno boljem stanju nego onomad, ali valjda se čovjek s godinama nauči nositi teret a ipak biti živ iznutra. Ne odustati od malih stvari. I znati udahnuti, pa i onda kad ga žiga u plućima.

Zagreb mi je pokazao svoju romantičnu stranu. 

Topla žuta svjetlost uličnih lampi u prohladne jesenje večeri, lišće što ga vjetar kovitla po ulicama koje mirišu po starini, zvonjava katedrale, mirisi hrane iz raštrkanih kaptolskih restorančića i žmirkave svijeće raspoređene po uglovima pred Sisvete. 

Juhica od brokolija da ugrije tijelo i dušu nakon lunjanja po Ilici u potrazi za bio hranom i tkaninom za nove hlače.

Outlet knjiga. Bože, kako se neko dobro dosjetio toga!

Parkovi. Peseki. :) Žamor prolaznika. Klepetanje tramvaja.

Veliki srdačni osmijeh uličnog prodavača kestenja, pomno pripremljenog i probranog. I jedan fišek za otpatke, da se ne bacaju po ulici.

Park na padini. Kasna noć i pogled na osvijetljene prozore sretnih porodica. I crkvicu između zgrada. Trenuci za promišljanje.

Stan u starom dijelu grada. Blizu centra, a ipak dovoljno daleko da se ima za prošetati. Minimalistički i predivno uređen. Pun duše. I cimerka koja bi, sigurna sam, bila jedna od dragih mi prijateljica da kojim slučajem živimo u istom gradu.

Zagreb. Grad koji me prigrlio toplinom i potaknuo na nova promišljanja. Pomogao mi je da spoznam vlastitu snagu, i još više - njene granice. I da uprkos njima volim sebe. Možda čak i malo više upravo uprkos njima. Stari gospodin u melanholičnom jesenjem odijelu koji me podučio još jednoj životnoj lekciji.

A obavila sam i nešto posla, nije baš da sam samo lunjala. ;)







3.11.13

Opet?

Kažu život je ono što se desi između naših planova. Meni se ovaj život nekako baš dešava. Toliko da se ponekad zapitam kamo je otišao i u čemu prolazi.

Iskrena da budem, ove sam godine potpuno obrnula život naglavačke. Hoće to mene doduše mnogo češće nego normalne insane. No ono što me pojede je da se vrlo često u tim obrtanjima izgube male stvari. Ako ništa, smanji se količina uživanja u njima. I najčešće ne znam kako da ih vratim.

Ali pokušat ću. Opet. I uvijek opet. Stoga odlučujem da ću se vratiti i na bućkuriš! Samo se strpite još malo. Ili me ohrabrite, čisto da znam da ste još tu negdje i da znate kako mi je. :)

13.6.13

Nema tu neke filozofije

Naučili ste, vjerujem, dosad na moju nepredvidljivost. Kad sam tu, ima svega, a kad me nema, nema me. Dok opet ne dođem. :)

Šta sam radila posljednjih nekoliko mjeseci?

Nisam pospremala stan, haman nikako.
Slabo sam šta kuhala.
Zakasnila sam sa sadnjom urbanog vrta.
Sve hobije sam stavila na čekanje iako i dalje skupljam skule za njih.
Hodala sam samo po provjerenim kafićima.
Propustila sam gradska dešavanja.
shopping sam išla samo jednom.

Odmarala sam se. Spavala. Izležavala. Gledala TV i jela smoki, po nekoliko dana uzastopce.
Šetala gradom radnim danom prijepodne. I poslijepodne. I naveče. I sutra. I prekosutra.
Putovala prvi put sama i uživala u svakom momentu, uključujući i sve one čudne, tužne i naporne.
Upoznala zanimljive ljude.
Eksperimentisala sa nekim idejama.

Družila se malo sa dragim ljudima, malo više sa prirodom i najviše sa samom sobom.
Čitala. Crtala. Piskarala. I još malo čitala.

Otkrila u sebi sabur za koji nisam znala da postoji.

Pronašla jednostavnost u svakodnevnom životu.

Malo tugovala, pa i to je život, šta ću.
Podsjetila se koliko su pravi prioriteti važni i koliko su sitne ljutnje nevažne.
I koliko volim ljude koje mogu nazvati prijateljima i one koje ne stignem, a voljela bih.

Spoznala šta je ljubav.
Ovoga puta zaista.

Voljela bih da češće bućkurišam, no ne mogu obećati da ću. Ali obećavam da šta god radila, pisat ću o tome. :)

Eto tako.


15.4.13

Muffaton u Barceloni

Zbog ovakvog bih događaja i mahsuz otišla na putovanje. Zamislite onda koliko sam se samo obradovala kad sam vidjela da se dešava u Barceloni upravo u vrijeme dok sam ja tu i imam vremena za sve ono na šta poželim da ga potrošim!

Zamislite shopping centar u luci, tik uz more. U shopping centru, na drugom spratu, jedan otvoreni atrijum pod vedrim i sunčanim nebom. U atrijumu bijele sajamske tende. A ispod tendi - carstvo slatkiša, sa posebnim naglaskom na cupcake-ove!

Obzirom da sam za vas odabrala ravno 41 fotku, pustiću da one ispričaju ostatak priče. :)










































14.4.13

Ko o čemu, ja o Barceloni

Naime, odlučila sam se za jedno putovanjce od 3 sedmice sa ciljem: a) odmaranja duše, b) prikupljanja inspiracije, c) upoznavanja novih ljudi i d) da bih stvarno doživjela ovu ljepoticu od grada onako kako sam poželjela još davno kad smo se prvi put sreli.

Ne kanim puno pisati o iskustvima putovanja ovdje, jer sam za to namijenila drugi blog (otkako sam postala blogerica, ne zaustavljam se haha), ali mislim da će se naći nekih stvari koje spadaju jedino i upravo ovdje, u bućkuriš.

Sutra recimo ide jedan post o muffatonu, a za sada slikica iz parka. Današnji odmor. :)


28.3.13

Danas

Jučer si slavila za unazad, rekao je.
Danas je prvi dan tvoje nove decenije. Iskoristi ga.



27.3.13

Za 30. rođendan želim samo čistu vodu!



Narode moj, danas punim 30!

Ovoga puta odlučila sam pokušati da sakupim dovoljno novca za pristup čistoj vodi za 30 ljudi u Africi. Ako se pitate zašto, pogledajte gornji video ili pročitajte ovdje.

Potrebno je samo 20$ da se obezbijedi pristup čistoj vodi za jednu osobu. Pa ako ste mislili da mi kupite neki poklon, pozivam vas da umjesto toga donirate novac. A ako niste mislili da mi kupite poklon, pozivam vas da svejedno donirate novac. :) Možete donirati koliko god malo ili puno želite.

Novac sakupljam putem charity: water, a izabrala sam njih jer će 100% sakupljenog novca ići direktno ljudima za koje se sakuplja, a nakon što se izgradi bunar, svi mi koji damo novac dobit ćemo izvještaj, fotografije i GPS koordinate sela.

Donirati možete ovdje, a možete i novac dati meni, a ja ću ga uplatiti u vaše ime.

Moj pokušaj je više simboličan - šta je 30 ljudi naspram 800 miliona koji nemaju pristup čistoj vodi? No sjetite se da će on za tih 30 ljudi biti nešto što će im promijeniti život.

Hoćete li mi se pridružiti? :)