28.2.12

Kakao i puslice, šta više poželjeti za kraj napornog dana?

Ima dana koji su lijepi, kad mi sve ide od ruke, kad zračim pozitivnom energijom, kad sam korisna, produktivna, zadovoljna vlastitim ponašanjem i postignućima, sretna i ispunjena. A ima onih koji su sušta suprotnost svemu nabrojanom i za koje pomislim da je bolje da sam ih prespavala. 

I lijepe i one manje lijepe obično završim tako da se osvrnem na doživljaje i posložim ih u ladice sjećanja prije nego što utonem u san. No obzirom da ovi drugi obično traže podužu refleksiju nad samom sobom, svijetom koji me okružuje, svrhom postojanja i preispitivanja ispravnosti vlastitoga puta i cilja, veoma rado ih zasladim slatkišima. Šećer osim što olakšava duboka razmišljanja i popravlja raspoloženje, te opušta tijelo. Tako je barem u mom slučaju.


Noćašnji izbor je bio kakao sa dodatkom marcipana i puslice. Nije loše za kraj lošeg dana. A loši dani zapravo svakako i ne postoje, i oni koji nam tako izgledaju služe da nas nečemu nauče. Pa kad su već poneke lekcije gorke, neka posljednji okus dana bude sladak! 

25.2.12

Šarene svijeće

Malo se uklapaju i u špansku temu, ovako blesave, šarene i poredane kao tapas. Malo su i kao proljetni cvjetići. Helem, svoje su mjesto pronašle na prozorskoj dasci. Jednom kad svijeće izgore, čašice će možda i poslužiti za tapas koje toliko želim da uvedem u redovne menije na mom stolu, ko zna. :)


Šta sam koristila:
  • svijeće Heco, 1KM komad

23.2.12

Ah, ta tjestenina

Drži me još uvijek volja da kuham i kad sam sama, a šta je najlakše napraviti nego tjesteninu? :) Večerašnji izbor bile su neki makarončići kojima je istekao rok pa je čoek odbio da ih jede, te su ostali upravo ciljano za neku večeru koju ću jesti sama. Još me nije zabolio stomak, tako da očito ipak nisu bili pokvareni. :)


Sastojci:
  • tjestenina, ja sam uzela Barilla makarončiće; odokativno šaku i po
  • sojine ljuspice, čini mi se 2-3 supene kašike
  • paradajz sos, ja sam uzela Barilla Napolitana, otprilike 5 supenih kašika
  • narendani sir, moj je bio Dimsi
  • vegeta, ja koristim Natur; 1 mala kašika
  • so
  • maslinovo ulje
  • bosiljak
Priprema:
  • Zakuhajte posoljenu vodu, nakon što provri ubacite tjesteninu i kuhajte još 10-tak minuta.
  • U tavu stavite sojine ljuspice, vegetu i dodajte malo vode. Na jačoj vatri zakuhajte dok soja ne upije vodu, zatim smanjite vatru, dodajte malo ulja i propržite. Zatim dodajte paradajz sos i još malo promiješajte.
  • Tjesteninu procijedite i vratite u šerpu. Dodajte malo ulja i promiješajte. Dodajte sojine ljuspice sa sosom i još jednom dobro promiješajte.
Serviranje:
  • Na tanjir izvadite tjesteninu, zatim narendajte sir preko i pospite sušenim bosiljkom. Ja sam još i ukrasila rubove tanjira bosiljkom i slatkom paprikom, ali drugi put to možda ipak ne bih ponovila - jer se ne pojede, pa mi je nekako šteta začina. :)

22.2.12

Vesele šolje

Ovih dana sve mi je veselo i šareno. Imam već gomilu suđa, šolja svakako da nije manjka, ali ove sam morala dodati u kolekciju. Osim u zelene i žute, u ponudi je i tamno plava varijanta. Ja sam se odlučila za ove dvije, jer su mi nekako proljetne. Iako kombinacija dva dezena rijetko izgleda lijepo, ova je savršena. Tufnice i kockice im daju neki retro šarm. Poklopci su vrlo praktični - služe za održavanje topline napitka, ili ako se okrenu naopačke kao podmetači ili tanjirići za vrećice od čaja. Ukupni doživljaj je upotpunjen bucmastom zaobljenošću zbog koje prosto jedva čekam da ih iskoristim uz doručak.


Kupljene u Merkatoru, 3,30KM komad

Dodatne informacije:
http://www.mercator.ba
http://www.modelia.ba

20.2.12

Metropolis, simpa mjesto za druženje

A sada spektakl! Moj prvi review na bosanskom jeziku! :)

Dvoumila sam se da li da ih pišem i na našem jeziku, jer ne znam zanima li to ikoga, pa sam skontala da ne znam ni hoće li čitav ovaj moj bućkiriš ikad ikoga zanimati, a eto krenula sam da ga pišem, pa tako...

Metropolis se izabrao sam, jer tamo sam pojela prošlosedmični subotnji doručak. To je inače mjesto koje rado koristim kao scenografiju za prijateljske kafe u večernjim satima (sa jednom prijateljicom sam ga čak prozvala "našim mjestom", jer već nekoliko godina imamo ritual da kad god se nađemo jedemo kolače i pijemo kafu u Metropolisu). Slana jela su ukusna, izbor je popriličan. Kolači originalni i negeneričkog okusa, ne mogu da se odlučim koji mi je najdraži: Nutella, Milk šnita, Metropolis kocka, Pohorski kolač ili ono čudo u zdjeli sa malinama i čokoladom. Njam! Interijer su mijenjali nekoliko puta, i moram priznati da mi u svakom kao da fali malo duše, ali bar su svi unikatni i vidi se da je u njih osim para utrošeno i razmišljanje, primarno doduše ono kako da unutra stane što više ljudi, ali to je donekle razumljivo. Jedine dvije zamjerke koje imam su da je mjesto jako bučno kad je krcato (čuj bučno kad je krcato, a koje nije, jel) i da je zapušeno i kad nije krcato. I cijene bi doduše mogle biti i malo niže.

Subotnji doručak za dvoje

Sve u svemu, rekla bih da je Metropolis kafić / restoran u razvoju. Prevazišao je tinejdžersku fazu, ali još uvijek nije potpuno zreo. No, u moru bezličnosti, makar ima karakter.

Dodatne informacije:
http://metropolissarajevo.ba/

19.2.12

Odugovlačenje, brr

Ja sam od onih ljudi koji sve rade 5 do 12. Ili u 12. Ili u 12 i 5. Strašno! U stanju sam zavoljeti i najmrskiju aktivnost, ako se podrazumijeva da ću baveći se njome pobjeći od neke druge koja mi trenutno blinka u glavi jer se rok za njeno završavanje približava brzinom svjetlosti. 

Ponekad, nažalost, to rezultira kašnjenjem. Većinom, na sreću, uspijem sve završiti u bobu na vrijeme, ali uz tone kafe, smokija i par neprospavanih noći. Sjećam se studentskih godina kad sam se vozikala biciklom po cijelo ljeto, a onda onih 15 dana pred ispite bukvalno po 15-20 sati dnevno učila, da bih sat vremena nakon posljednjeg ispita srušila u krevet i spavala naredna tri dana uz ustajanje samo radi hrane i fizioloških potreba. Opet ću reći, strašno!

Često razbijam glavu zašto se to dešava, jer sam ja u isto vrijeme i osoba koja, kad nešto zagrize, ne popušta dok ne završi. Zašto onda neke stvari lako zagrizem, a nekima dopustim da mi sjede na glavi i kvare raspoloženje kad god ih se sjetim? I da se pitam šta je meni sve to uopšte kojeg đavola trebalo? Pravo pitanje je zapravo što je meni to kojeg đavola tako mrko i teško? Jer to su upravo šejtanska posla, samo da insanu smeta da bude rahat i produktivan! Helem, zaključila sam nekoliko stvari. Ako pomnije razmotrim stvari s kojima odugovlačim, to su u pravilu one kojima nisam ni željela da se bavim. A trebam. Zbog nekog višeg cilja. Puf, ti ciljevi, uvijek čovjek "mora" da se bavi nečim što ne želi kako bi postigao ono što želi. Sad bi moj tata održao jednu lekciju o ispravnoj motivaciji i tome kako ako se čovjek sjeti cilja zbog kojeg nešto radi, ništa mu nije teško. Ja bih se namrštila i kolutala očima, ali bio bi u pravu. 


Dakle, ako želim da iskorijenim to prokleto odugovlačenje iz svog karaktera, koraci koje sam trenutno identifikovala su sljedeći:
  1. Dobro procijeniti ciljeve kojima želim posvetiti svoje vrijeme. Izvagati koliko će me koštati u aktivnostima kao mjernim jedinicama. Ključne riječi: dobro procijeniti. Dakle, stvarno porazmisliti o tome! Ponekad ću od nekog cilja i odustati, jer ću shvatiti da nije vrijedan tolikoga truda, ili da jednostavno sada ne mogu da mu se toliko posvetim.
  2. Nakon što se nekog cilja prihvatim, stvarno mu se okrenuti i ne dozvoliti da ga druge stvari obezvrijede svojim uplitanjem u moje vrijeme. Kad god primjetim da zaostajem, uložiti dodatni napor da se vratim "na šine" što bi rekli Englezi, pa ma koliko me to koštalo (taj dio mi nije težak), ali primarno se fokusirati da se uopšte ne dovedem u situaciju da izletim sa šina, ili da krenem pješke okolnim putem, umjesto šinama.
  3. Naučiti već jednom tri važne lekcije: Prvo, te stvari koje nam se čine toliko mrskima u trenucima odugovlačenja zapravo se većinom pokažu mnogo jednostavnijima, ljepšima i lakšima jednom kad ih se napokon prihvatimo. To se samo šejtan s nama poigrava, i tako bih voljela da mu se svaki put narugam kad mu padne na pamet da takvo nešto i pokuša! Drugo, ako uspijemo postići da uvijek gledamo "veliku sliku" (izraz koji su također koliko ja znam smislili Englezi, što nije čudo uzimajući u obzir kako su oni generalno dobro organizovani), onda ćemo se motivisati ciljevima i svaki korak na putu ka njima imat će mnogo više smisla nego ako ga se posmatra kao izdvojenu cjelinu. Na kraju, kao zaključna lekcija, koja povezuje i ove prve dvije - mislim da se uvijek ispostavi da su te toliko mrske stvari upravo ključne, ne za postizanje cilja (jer svi znamo da postoje i okolni putevi kojima se mnogi koriste), nego za mogućnost da se jednom dostignutim ciljem bude ispunjen, zadovoljan i da ga se onda, dalje, iskoristi na pravi način.
Mislite da nema ništa ljepše od onog osjećaja lakoće koji čovjek doživi kad neku aktivnost s kojom je odugovlačio "skine" s leđa? Pa zar nije još ljepše da tu aktivnost tokom cijelog njenog ciklusa, od početne ideje, do realizacije i naučenih lekcija doživi kao nešto lijepo, inspirativno, korisno i u skladu sa svojim životnim putovanjem? :)

Obzirom da su od najgorih ljudi oni koji jedno pričaju a drugo rade i oni koji drugima savjetuju ono što i sami ne čine, sada idem da se posvetim trenutnoj aktivnosti s kojom sam odugovlačila. Jer i ovaj post sam napisala da bih pobjegla od jednog zadatka koji me čeka. :)

18.2.12

Dinosaurusi u mom gradu

Ne volim rano ustajanje. Posebno vikendom. I posebnije zimi. I najposebnije kad sam nenaspavana i bolešljiva. Ali ne dešava se često da su dinosaurusi u mom gradu i to još samo jedan dan. Pa se nakanih, pod ruku s dragim. 

Nakon doručka u čaršiji, koji me baš onako fino oraspoložio, zaputili smo se u Pionirsku dolinu. I hajde što smo jedva našli parking (ipak je vanredno stanje), i što je milion duša napravilo isti izbor za subotnje prijepodne kao i mi, ali što ne može insan pošteno ni pogledati eksponate od djece koja po njima jašu, čupaju ih, gađaju snijegom, majki koje tu djecu matretiraju da se smiju u aparate, očeva koji gaze preko tuđe djece da svoju proguraju što brže i što bliže zubima - jer šta je slika bez zuba, šminkericama koje napuće usne uz dinosaurusije obraščiće, u više poza, pa jednu same, pa jednu sa zamijenjenim mjestima. Zamišljala sam kako bi bilo da odjednom ti dinosaurusi ožive, sve nas požderu i vrate mir i tišinu prirodi oko sebe. :)

Ibreti se Diplodokus otkud ovoliki narod

Na stranu bosanština, izložba je predivno urađena. Eksponati su razrađeni do najsitnijih detalja, od poze u kojoj je dinosaurus (ne mogu reći životinja, ili mogu? :)) postavljen, preko nijansi boja kojima je obojen, strane na koju gleda, ma svega. Kontam, ovo je putujuća izložba, ali mislim da nema puno mjesta koja imaju teren pogodan kao ovaj naš - brdolik, šumolik i trenutno snjegolik. Nekako su mi replike tih veličantsvenih bića dodatno došle do izražaja na snijegu. Da imam djece, uživala bih s njima, ovako je uživalo dijete u meni.

Dodatne informacije:
http://dinosaurusi.ba/

17.2.12

Proljetni kutak

Iako je vani još uvijek snijeg, a i kalendarsko proljeće daleko malo više od mjesec dana, sunčani zraci i cvijeće u meni su probudili proljeće. Pa sam ga rado prenijela i u svoj dom, da posluži kao izvor energije uz jutarnju kafu, kada se duša priprema za predstojeći dan i kao osvježenje nakon što se poslije posla po mraku vratim kući.


Za tulipane je zaslužna moja mama. Zamislite, žena je našla tulipane u sred zime! Tulipani su inače moje najdraže cvijeće; baš sam se obradovala kad sam saznala da se sada mogu nabaviti tokom cijele godine.

 

Dobro, ukrasna tikva više je simbol jeseni, ali prosto joj nisam mogla odoljeti. Kaže teta koja ih prodaje da je to ostatak zalihe, pa ako je čitavu zimu baš mene čekala, onda je zaslužila da bude dio ove vesele prozorske daske u kuhinji. Malca sam našla isti dan, u knjižari, tražeći nešto sasvim drugo. Rekla bih slučajno, ali kako ne vjerujem u slučajnosti, mislim da je i on tempirao svoje pojavljivanje kako bi mi, skupa s tikvicom, izmamio osmijeh svaki put kad priđem prozoru.

Šta sam koristila:
  • tulipani, cvjećara Merkator Socijalno
  • vaza, Ikea
  • stolnjak, Coin Casa
  • ukrasna tikvica, cvjećara Merkator Socijalno, 2KM
  • leptirić, knjižara Merkator Socijalno, 2,40KM

16.2.12

Večera za jedno

Od svih ljudi koji žive sami vrlo ćete često čuti da ne kuhaju kad nemaju goste jer im se ne isplati kuhati samo za sebe. I sama sam većinom takva. Ali već sam sita i mazalica i kupovne hrane, da ne kažem da sam sita da za nju plaćam tri puta više nego što zaista vrijedi. (Naravno da volim da jedem u restoranima, ali to bi trebalo da bude poseban doživljaj a ne svakodnevnica, kako je to postalo u mom slučaju.) Zapravo pokušavam da se promijenim i da jednako volje i truda uložim i za samu sebe koliko bih uložila za druge. Jer hrana je blagodat i njena svrha nije samo da bilo šta natpramo u stomak kako ne bismo bili gladni.

Noćas sam odustala od mog omiljenog izbora mazalica: hljeb i sir (iako je hljeb domaći mamin). Koristeći popularni metod izbora menija Prerovi-Šta-Imaš-I-Smisli-Nešto-Kreativno, napravila sam pravu uživanciju od večere. Za jedno. Tj. samu sebe. :)


Sastojci:
  • zeleni široki rezanci (tagliatelle), Barilla; dva - tri "snopa" ili kako se to već zove :)
  • paradajz sos; 2 supene kašike (ja sam imala domaći koji mi je poklonila prijateljica)
  • četvrtina male pavlake (ja sam uzela Meggle 12%)
  • sušene lisičarke; pola šake
  • malo narendanog sira (ja sam iskoristila Livada sir) - može i Parmezan, samo ga ja ne volim :)
  • kopar
  • maslinovo ulje
  • so
  • rotkvica, peršun i senf za ukras

Priprema:
  • Lisičarke potopite u mlaku vodu 15-30 minuta. Zatim ih procijedite i propržite na maslinovom ulju.
  • Zakuhajte posoljenu vodu, nakon što provri ubacite rezance i kuhajte 10-tak minuta, zatim procijedite i dodajte malo maslinovog ulja, te promiješajte.
  • U zdjeli pomiješajte pavlaku i kopar.

Serviranje:
  • U tanjir stavite paradajz sos i rasporedite ga kašikom po čitavom dnu.
  • Dodajte rezance.
  • U sredinu dodajte pavlaku sa koprom.
  • Narendajte malo sira.
  • Poredajte lisičarke.
  • Na kraju ukrasite narezanom rotkvicom, peršunom i senfom. (Ovu kombinaciju sam izabrala radi boja. :))

15.2.12

Korakom španske salse

Španija! Dugo se vrtila po mojoj mašti, bila neko daleko privlačno mjesto, a onda se napokon prošle godine preselila u stvarnost i postala dio uspomena. Ostavila je na mene toliko utisaka, dala toliko širine mojim mislima i vrlo često joj se rado vraćam kad mi zafali inspiracije. Zato mi je ovomjesečna Bela Vidina tema Korakom španske salse posebno draga. 


Inicijalno sam mislila da će sve biti šareno, veselo i blesavo, skoro pa kičasto i šljašteće, puno boja, mirisa i oblika, baš onakvo kakva je Španija. Zarovila sam se u điđe i pronašla par zanimljivih od kojih sam kanila početi. Odabrala sam crvenu, žutu i bijelu boju. Figurica španske plesačice, zdjelice i svijeće. No, kako god sam pokušavala sve to poredati, nije mi se uklapalo jedno s drugim, izgledalo je prenatrpano i neskladno. Na kraju, iako je Španija sve samo ne jednostavna i skromna, primarno sam se odlučila za jednostavnost. Prisjetila sam se upravo jednostavnosti, prirodnosti i neke lakoće i slobode koji su u mene utkale andaluzijske avlije sa fontanama punim mirisnih ruža. Osim toga, ruže su uvijek same sebi dovoljne, ne trebaju im dodatni ukrasi. A jednostavnost mi nekako ide i sa ovim snijegom.


Žuta i šarenilo su ostali za proljetni kutak, koji je još uvijek work in progress. Fotografije i nisu neka remek djela, uzmite u obzir da sam sve ovo pravila krmeljajući u pidžami (da, skoro u podne :)) i da mi brisanje prašine ne predstavlja značajnu stvar u životu, a nemam ni Photoshop da zamrljam ove refleksije utičnica. :) Stoga, fokusirajte se na suštinu, dakle kako sada izgleda moj mali Španijom inspirisani kutak. :)


Šta sam koristila:
  • figurica španske plesačice, suvenir iz Španije
  • svijeće u obliku ruža, poklon iz Fojnice :)
  • sat, Ikea
  • velika crvena svijeća, Ikea
  • keramički tanjir za svijeću, Heco (kupljen neki dan, mislim da je koštao 1KM :))

Fridtjof Nansen

Taman sam se spremala ušuškati u krevet nakon napornog i dugog dana, ali "samo da vidim šta ima na televiziji" i naletim na odličan dokumentarac na Viasat History o polarnom istraživaču Fridtjofu Nansenu (Voyages of Discovery, snimljen 2007.). Voljela bih ga pogledati u cjelosti, obzirom da sam gledala samo drugu polovinu, pa ako neko ima kopiju ili link, neka javi. :)

Fridtjof Nansen (nakon što nekoliko puta natipkate ili razgovjetno pročitate naglas, nije više tako teško izgovorivo ime :)) fascinantna je osoba. Ne znam kako, ali ja dosad nisam ni čula za njega. Dobro, nije da sam se ikad interesovala za biografije istraživača, ali svi smo čuli recimo za Kolumba. Nansen je nekako ostao u sjeni, što je velika šteta po mom mišljenju. Evo recimo nisam uspjela naći nijedan prijevod njegovih dnevnika na bilo koji od ovih naših balkanskih jezika. Utefterila sam dvije knjige na engleskom da naručim iz Amazona i jedva čekam da ih se prihvatim!

Ovako na prvu, nakon nešto više od pola sata dokumentarca o njegovom putovanju na Sjeverni pol (kamo na kraju nikada nije stigao) i neminovnog post-filmovnog guglanja, Fridtjof Nansen ostavio je na mene ogroman utisak. Bio je istraživač, pa je samim tim morao biti osoba otvorenog uma i izoštrenih osjetila, posebno u ona vremena i posebno uzimajući u obzir geografski položaj njegovog životnog sna. Pored toga, bio je vrlo kreativan - svakom problemu pristupao je izumivši neke potpuno nove, korisne stvari. 

Kako je uopšte zamislio ekspediciju? Pazite sad, napravio je najčvršći brod na svijetu i dopustio da ga okuje led, nadajući se da će ga odnijeti tako zarobljenog do Sjevernog pola! To se nije ostvarilo, pošto je imao pogrešne pretpostavke o dubini vode - ali je rezultiralo otkrivanjem Sjevernog ledenog okeana. :) Znate one sanke koje vuku psi? Nansen je bio prvi koji se toga sjetio. Skije koje polarni istraživači koriste za brže kretanje? Nansen ih je sklepao od drveta (original još postoji, u nekom muzeju u Norveškoj). Slojevito oblačenje na veoma niskim temperaturama? Nansenova ideja, zbog brzine kojom se kretao sa svojim psima. Onaj mali gorionik pod pritiskom koji kod se kod nas najčešće može vidjeti u rukama planinara? Nansen ga je napravio za topljenje snijega, kako bi spriječio dehidraciju zbog fizičkog napora tokom ekspedicije. Pa onda, kako je samo zapažao stvari - zamislite da se vi nađete u sred leda, kilometrima naokolo pustara, a imate pogrešnu mapu i pogrešne pretpostavke o ponašanju ledenih slojeva koji su vaše jedino "tlo" pod nogama - i stalno griješite, u izboru pravca, u pretpostavci da je kopno blizu, u kalkulacijama koje se tiču zaliha koje nosite sa sobom - i stalno učite iz grešaka i idete dalje. 

Ono što je možda najinspirativnije u priči o njegovom pokušaju da dođe do Sjevernog pola je činjenica da je čovjek tri i po godine imao pred očima cilj i svaki dan ulagao ogromne napore da do njega stigne. Prvi cilj mu je bio Sjeverni pol, i sigurno da se razočarao kada je napokon shvatio da ga neće dostići. Ali vidite kako je mudar bio da nije poludio i nastavio dalje po cijenu života, nego je prihvatio stvarnost i zadao si novi cilj: da se vrati kući, svojoj porodici. I to je još jedan zanimljiv podatak o njemu - bio je porodični čovjek, puno je volio svoju ženu Evu - ona mu je bila svjetionik u tamnim polugodišnjim polarnim noćima. 

Mislite da je kraj priče kad se vratio sretno kući? Ne, čovjek je kasnije postao političar, jedan od onakvih kakvih je malo. Borio se za prava ratnih zarobljenika, izbjeglica, učestvovao u pregovorima. Dobio je i Nobelovu nagradu za mir. Imao je petero djece. Kažu da je bio vrlo elokventan i lako pričao o svojim osjećajima, što je za njegovo vrijeme bilo nepojmljivo za jednog muškarca.

Ako sam ovoliko o njemu saznala za ovako malo vremena, kakva li me tek inspiracija očekuje na stranicama knjiga njegovih dnevnika (koje je pisao i sačuvao u toku ekspedicije) prevedenih na engleski? Mislim da generalno ljudskom rodu fali malo više izučavanja ovakvih naših prethodnika, koji ne da nisu birali puteve utrte, nego su pravili prtine po pustarama. Kako rekoše u dokumentarcu, Nansenova ekspedicija je vjerovatno najuspješniji neuspjeh ikad. Krije se i tu još jedna mudrost za nas, ona da se život ne dešava uvijek onako kako mi zacrtamo, i da to nije neuspjeh. Naš je "samo" trud, a truda čovjek uvijek može imati beskonačno mnogo, kaže moj tata.

Došlo mi je sve ovo kao još jedan znak, da zaokruži temu dana, jer danas sam baš promišljala o ciljevima, istrajnosti, o tome kako ih uopšte postaviti, kako se prilagođavati, kako se osloniti na višu mudrost koja nas sve vodi kroz život ako samo imamo dovoljno vjere da joj se istinski prepustimo.

12.2.12

Riža s povrćem za đuveč

Eh, moj prvi kulinarski post, jeeeeee! :) Odmah da kažem, da sam neka kuharica, nisam. Više sam kuharica wannabe. Recepte gledam na televiziji, čitam po netu, čak i redovno kupujem - i časopise i knjige (ovo drugo više na putovanjima, kao suvenir). Marljivo skupljam, sortiram, komentarišem, kontempliram i pametujem. Imam čak i zamisao kako će izgledati moja sveskica sa receptima. Ali da bih se nakanila da nešto i napravim, trebam baš biti u posebnom raspoloženju - i to mi obično dođe iznebuha, u gluho doba noći naprimjer.

I šta onda kad nešto treba napraviti? Koristim se magijom i trikovima. :) Šalim se, mada nije ni daleko od istine. Otvorim frižider, prerovim kredenac, malo porazmislim. I nešto smućkam. Ovo je recimo jedan brzinski obrok za čoeka, koji je lopatao snijeg nekoliko sati da bi oslobodio moj bibi <3,  a nakon što je dva dana preležao u krevetu zbog trovanja stomaka. Morala sam znači biti dodatno kreativna da napravim nešto lagano a hranjivo, i naravno brzno i lagano (što zbog gore spomenute slabe motivacije, što zbog činjenice da sam i sama bila bolesna).

Sastojci: 
  • riža (ja sam uzela Uncle Ben's)
  • zaleđeni đuveč (ja sam uzela Ledo); u ljetnom periodu možete i sami pripremiti povrće, što bi naravno malo duže trajalo ali bi sigurno bilo zdravije
  • so
  • voda

Priprema:
  • U manju šerpu stavite 1 šoljicu riže, 2 šoljice vode i malo soli, pustite da provri. Zatim smanjite vatru, poklopite i kuhajte dok se sva voda ne upije (10-tak minuta).
  • U tavu stavite otprilike dvije šake povrća za đuveč i pustite da se odledi na srednjoj vatri.
  • Kad se riža skuha, prebacite je u tavu u kojoj je povrće i sve dobro promiješajte. Po potrebi možete dodati malo ulja ili začina koje volite (ja nisam).



I eto ga, dijetalni a hranjiv obrok, gotov za 20-tak minuta.


Dodatne informacije:
http://unclebens.si/dolgozrnati-riz/nabruseni-dolgozrnati-riz-uncle-ben-s-
http://www.ledo.hr/logistic/product_info.asp?pid=83


11.2.12

Bela Vida, kakva divna ideja

16. februara u Sarajevu se otvara Bela Vida, galerija namještaja i ukrasa za enterijer. Mene su osvojili još u decembru, kad sam u Importanne-u naletila na njihove Noći od cimeta. Sa postavke (jel se tako kaže? :D) sam otišla sa poklon vrećicom sa pažljivo upakovanim i ukusno probranim điđama, ali ponijela sam i nešto mnogo veće - inspiraciju i oduševljenje što se neko kod nas ne samo dosjetio nečega tako lijepog, nego što je odlično razradio koncept i mislio na toliko detalja.

Znate one Jer život je lijep... plakate po gradu? To je dio ovog ljupkog brenda u nastanku. Biznis model po mom mišljenju je win-win-win situacija - za izlagače, galeriju i najbitnije, nas ljubitelje điđa. Galerija je zamišljena tako da će se postavke mijenjati jednom mjesečno, a sadržavat će proizvode koji su u skladu sa temom mjeseca (teme su već određene za cijelu 2012.). Osim što će se moći pokupiti nova inspiracija i vidjeti zanimljive kombinacije namještaja i ukrasa, sve izloženo će se moći kupiti po promotivnim cijenama. 


Ja sam se baš nekad krajem prošle godine počela malo aktivnije posvećivati postavkama u vlastitom domu. Bela Vida kalendar (koji sam odmah nakačila na frižider) mi je odlično došao kao dodatna inspiracija. Mjesec dana je fin vremenski period za jednu kućnu postavku, taman da je se čovjek nauživa. Mijenjati ih češće bilo bi malo zahmetli, a ako bi stajale duže postale bi dosadne. I teme su zanimljive, tako da im mogu posvetiti makar jedan kutak svakoga mjeseca. U toku je idejiziranje za špansku salsu, a već se radujem i svim ostalim.

Možda da i vi probate nešto slično? Ako ste od onih koji tvrde da nemaju ideja, eto ideja, pa ih razradite. Iznenadit ćete se kako je lako!

Dodatne informacije: http://www.belavida.ba

9.2.12

Deaktivacija bombe ili kako zamijeniti osigurač

Snijeg je prekrio ulice, jedva sam ove sedmice auto izvukla, a najavljuju i novu oluju za vikend, pa sam odlučila da se osiguram - zbavila hranu, obišla mamu, utrpala auto u garažu (po prvi put, jer inače i nisam neki fan toga) i naštelila se da provedem četvrtak naveče uz TV, zadovoljna sobom jer sam mislila na sve. I samo još eto da sebi naštelim nekakvu lampu, kad crk - pregori osigurač.

Pojma ja nemam o struji, to je uvijek bio tatin posao. Samo tata je sada na drugom kraju planete, a meni ne radi TV iako je upravo počela omiljena serija. I hajd TV, nego ni frižider ni grijanje. Ko će ko insan sam sebi, kontam. I prihvati se posla, proučavaj te osigurače, čeprkaj, drži, ne daj, uz tatino navođenje preko telefona nekako zamijenim osigurač u haustoru. Bilo je stresno u najmanju ruku kao deaktiviranje bombi u filmovima, "ne diraj ni slučajno nešto metalno, a ako počne varničiti ne sekiraj se, neće ti ništa biti".

Šta sam naučila? Prvo, ako se ne interesuješ za stvari onda kad ti ih neko može pokazati (sto puta u toku odrastanja je tata mijenjao osigurače, ali to je meni bilo apsolutno nezanimljivo), interesovat ćeš se kad ti najmanje odgovara (kao meni sad, iako je moglo biti i daleko gore). Drugo, nije li smiješno to kako sam se ja "osigurala"? Pa prosto dođe preočito da mi je pregorio baš osigurač, zar ne? Dalje, nije se meni ni sad Boga mi dalo bakćati s tim stvarima, ali da sam sjedila i kukala struje i dalje ne bi bilo, a da sam zvala nekoga da dođe da mi pomogne, propustila bih ne jednu nego sve tri epizode serije. Zato sam se nasmijala i zasukala rukave. (Dobro, i nazvala tatu, ali u ovoj situaciji ne nazvati nekoga ko je svaku utičnicu u stanu označio, ko zna napamet raspored kablova i kome je struja životni poziv i pokušavati nešto nadumati sama, bilo bi jednako glupo kao i ne raditi ništa.) Na kraju odlučih da napišem uputstvo, za slučaj da zatreba nekome ko nema tatu na udaljenosti telefonskog poziva.


NAPOMENA: Ovo je čisto laičko (i žensko!) uputstvo, najbolje bi bilo da naučite konkretno od nekoga ko ima više iskustva, jer struju ne treba shvatati olako! Ako imate dodatne savjete, napomene, ispravke, pošaljite da nadopunim. :)

Pripremne radnje (koje biste trebali napraviti unaprijed):
  1. Nabavite nekoliko rezervnih osigurača i čašica (keramičkih kućišta) (u mom slučaju se radilo o tzv. rastalnim osiguračima) i zapamtite gdje ih držite (moguće da će biti mrak kad vam zatrebaju pa ih baš nećete moći tražiti :))
  2. Informišite se gdje je vaša kutija sa osiguračima u stanu i stubištu ili kući (to obično zna onaj ko se u vašoj porodici ili u vašem haustoru bavi ovim stvarima). U zgradama obično postoji unutrašnja kutija za pojedinačne osigurače koja se nalazi iznad vrata i kutija sa osiguračima za čitav stan koja se nalazi u stubištu. Kod mene je trofazna struja, pa imam 3 osigurača u stubištu (s lijeva na desno: R, S, T - slova označavaju faze, a to je bitno znati jer kad pregori osigurač obično pregori jedna faza i mijenja se samo osigurač za tu jednu fazu).
  3. Označite svoje osigurače, te se stvari zaboravljaju a kad su označeni, štede mnogo vremena. U mom slučaju kutija je zajednička za nekoliko stanova i da komšije već nisu markerima označile svoje osigurače, ne bih znala koji su moji. Također, ako na unutrašnjoj kutiji nisu već označeni, možete označiti pojedinačne osigurače - što se može se napraviti na dva načina: ili da izvrćete jedan po jedan prekidač, ili da izvrnete sve osigurače i uvrćete jedan po jedan, a posmatrate koji vam uređaji/utičnice/prekidači ne rade kad je osigurač izvrnut. Dugotrajan posao, ali se radi samo jednom. Meni je tata to sve odradio, tako da samo čitam i uživam. :)

Zamjena osigurača (dakle kad pregori):
  1. Utvrdite koji je osigurač pregorio. Rastalni osigurači imaju tzv. zastavicu, obično crne, a ako me sjećanje dobro služi može biti i crvene ili zelene boje. To je jedna tačkica koju vidite kroz stakalce od čašice. Kad osigurač pregori, zastavica otpadne.
  2. Isključite aparate uključene na napajanje za koje je zadužen pregorjeli osigurač (ovdje nastupa pripremna radnja pod brojem 3., jer ako ste je dobro odradili, ne morate se puno misliti - samo pročitajte šta je to sve) ili ako ste kratki spoj izazvali čačkajući po utičnici (kao ja), onda samo isključite ono što je uključeno u tu utičnicu. Ako mijenjate vanjski osigurač (onaj u stubištu), isključite unutrašnji (onaj u stanu), koji je zadužen za fazu koja je pregorjela (što biste također trebali imati označeno).
  3. Oprezno odvrnite čašicu i izvadite je zajedno sa osiguračem, ne dodirujući osigurač dok ga ne izvučete. Tu nastupa "ako bude varničilo, nemoj se prepasti neće ti ništa". Jako je važno da dodirujete samo keramičku čašicu! A varničenje se može pojaviti ukoliko niste dobro uradili korak 2.
  4. Izvadite stari osigurač iz čašice i stavite novi. Ponekad se osigurač slijepi, ili su navoji pokvareni, pa je potrebno uzeti i novu čašicu. Pažljivo (opet držeći samo keramički dio čašice) navrnite čašicu tako da osigurač nalegne - važno je da dobro zavrnete.
  5. Nakon sat vremena opipajte čašicu - ako je vruća znači da nije dobro zavrnuta, pokušajte je malo odvrnuti pa zavrnuti da bolje nalegne.
  6. Aparat koji je izazvao kratki spoj nemojte ponovo pokušavati uključiti u struju. Bacite ga ili ga odnesite na popravku.
  7. Opustite se i uživajte što znate još jednu korisnu stvar. :)


8.2.12

Igra

Igra je moj način da pustim dijete u sebi da pokaže kako se osjeća. Kada prođe previše vremena bez da se igram, obično se zabrinem, jer je to jedan od znakova da nešto u mom životu ne štima. Kad želim da se igram, ne biram mjesto, vrijeme, ni igračke. Jednostavno pustim mašti na volju. Igra podstiče moju kreativnost i opušta me, čini savršenu scenografiju za razmišljanja. Jednostavno me čini sretnom.


Neko veče, nakon što je na stolu ostala gomila Munchmallow papirića, ova srca su se nekako sama napravila i poklonila dragoj osobi koja mi je pravila društvo. Igrate li se vi?

6.2.12

Prvi

Ok, odavno se kanim da počnem nešto ovakvo. Moj je svijet svakodnevno ispunjen tim letećim mislima, raznoraznim idejama, blesavim slikama, simpatičnim zvucima, šarenim doživljajima, ali i dubokim promišljanjima podstaknutim malim i velikim stvarima i bićima koja me okružuju. Razmišljala sam da ih uobličim u nešto jednosmjerno, koncizno i smisleno - ali onda bi izgubili Ono Nešto. Jer oni su jednostavno bućkuriš . Zato sam odlučila da ih ovdje podijelim onakve kakvi jesu - autentični, iskreni, nebrušeni, ponekad blesavi i nadam se većinom inspirativni i korisni.