15.2.12

Fridtjof Nansen

Taman sam se spremala ušuškati u krevet nakon napornog i dugog dana, ali "samo da vidim šta ima na televiziji" i naletim na odličan dokumentarac na Viasat History o polarnom istraživaču Fridtjofu Nansenu (Voyages of Discovery, snimljen 2007.). Voljela bih ga pogledati u cjelosti, obzirom da sam gledala samo drugu polovinu, pa ako neko ima kopiju ili link, neka javi. :)

Fridtjof Nansen (nakon što nekoliko puta natipkate ili razgovjetno pročitate naglas, nije više tako teško izgovorivo ime :)) fascinantna je osoba. Ne znam kako, ali ja dosad nisam ni čula za njega. Dobro, nije da sam se ikad interesovala za biografije istraživača, ali svi smo čuli recimo za Kolumba. Nansen je nekako ostao u sjeni, što je velika šteta po mom mišljenju. Evo recimo nisam uspjela naći nijedan prijevod njegovih dnevnika na bilo koji od ovih naših balkanskih jezika. Utefterila sam dvije knjige na engleskom da naručim iz Amazona i jedva čekam da ih se prihvatim!

Ovako na prvu, nakon nešto više od pola sata dokumentarca o njegovom putovanju na Sjeverni pol (kamo na kraju nikada nije stigao) i neminovnog post-filmovnog guglanja, Fridtjof Nansen ostavio je na mene ogroman utisak. Bio je istraživač, pa je samim tim morao biti osoba otvorenog uma i izoštrenih osjetila, posebno u ona vremena i posebno uzimajući u obzir geografski položaj njegovog životnog sna. Pored toga, bio je vrlo kreativan - svakom problemu pristupao je izumivši neke potpuno nove, korisne stvari. 

Kako je uopšte zamislio ekspediciju? Pazite sad, napravio je najčvršći brod na svijetu i dopustio da ga okuje led, nadajući se da će ga odnijeti tako zarobljenog do Sjevernog pola! To se nije ostvarilo, pošto je imao pogrešne pretpostavke o dubini vode - ali je rezultiralo otkrivanjem Sjevernog ledenog okeana. :) Znate one sanke koje vuku psi? Nansen je bio prvi koji se toga sjetio. Skije koje polarni istraživači koriste za brže kretanje? Nansen ih je sklepao od drveta (original još postoji, u nekom muzeju u Norveškoj). Slojevito oblačenje na veoma niskim temperaturama? Nansenova ideja, zbog brzine kojom se kretao sa svojim psima. Onaj mali gorionik pod pritiskom koji kod se kod nas najčešće može vidjeti u rukama planinara? Nansen ga je napravio za topljenje snijega, kako bi spriječio dehidraciju zbog fizičkog napora tokom ekspedicije. Pa onda, kako je samo zapažao stvari - zamislite da se vi nađete u sred leda, kilometrima naokolo pustara, a imate pogrešnu mapu i pogrešne pretpostavke o ponašanju ledenih slojeva koji su vaše jedino "tlo" pod nogama - i stalno griješite, u izboru pravca, u pretpostavci da je kopno blizu, u kalkulacijama koje se tiču zaliha koje nosite sa sobom - i stalno učite iz grešaka i idete dalje. 

Ono što je možda najinspirativnije u priči o njegovom pokušaju da dođe do Sjevernog pola je činjenica da je čovjek tri i po godine imao pred očima cilj i svaki dan ulagao ogromne napore da do njega stigne. Prvi cilj mu je bio Sjeverni pol, i sigurno da se razočarao kada je napokon shvatio da ga neće dostići. Ali vidite kako je mudar bio da nije poludio i nastavio dalje po cijenu života, nego je prihvatio stvarnost i zadao si novi cilj: da se vrati kući, svojoj porodici. I to je još jedan zanimljiv podatak o njemu - bio je porodični čovjek, puno je volio svoju ženu Evu - ona mu je bila svjetionik u tamnim polugodišnjim polarnim noćima. 

Mislite da je kraj priče kad se vratio sretno kući? Ne, čovjek je kasnije postao političar, jedan od onakvih kakvih je malo. Borio se za prava ratnih zarobljenika, izbjeglica, učestvovao u pregovorima. Dobio je i Nobelovu nagradu za mir. Imao je petero djece. Kažu da je bio vrlo elokventan i lako pričao o svojim osjećajima, što je za njegovo vrijeme bilo nepojmljivo za jednog muškarca.

Ako sam ovoliko o njemu saznala za ovako malo vremena, kakva li me tek inspiracija očekuje na stranicama knjiga njegovih dnevnika (koje je pisao i sačuvao u toku ekspedicije) prevedenih na engleski? Mislim da generalno ljudskom rodu fali malo više izučavanja ovakvih naših prethodnika, koji ne da nisu birali puteve utrte, nego su pravili prtine po pustarama. Kako rekoše u dokumentarcu, Nansenova ekspedicija je vjerovatno najuspješniji neuspjeh ikad. Krije se i tu još jedna mudrost za nas, ona da se život ne dešava uvijek onako kako mi zacrtamo, i da to nije neuspjeh. Naš je "samo" trud, a truda čovjek uvijek može imati beskonačno mnogo, kaže moj tata.

Došlo mi je sve ovo kao još jedan znak, da zaokruži temu dana, jer danas sam baš promišljala o ciljevima, istrajnosti, o tome kako ih uopšte postaviti, kako se prilagođavati, kako se osloniti na višu mudrost koja nas sve vodi kroz život ako samo imamo dovoljno vjere da joj se istinski prepustimo.

Nema komentara:

Objavi komentar