19.2.12

Odugovlačenje, brr

Ja sam od onih ljudi koji sve rade 5 do 12. Ili u 12. Ili u 12 i 5. Strašno! U stanju sam zavoljeti i najmrskiju aktivnost, ako se podrazumijeva da ću baveći se njome pobjeći od neke druge koja mi trenutno blinka u glavi jer se rok za njeno završavanje približava brzinom svjetlosti. 

Ponekad, nažalost, to rezultira kašnjenjem. Većinom, na sreću, uspijem sve završiti u bobu na vrijeme, ali uz tone kafe, smokija i par neprospavanih noći. Sjećam se studentskih godina kad sam se vozikala biciklom po cijelo ljeto, a onda onih 15 dana pred ispite bukvalno po 15-20 sati dnevno učila, da bih sat vremena nakon posljednjeg ispita srušila u krevet i spavala naredna tri dana uz ustajanje samo radi hrane i fizioloških potreba. Opet ću reći, strašno!

Često razbijam glavu zašto se to dešava, jer sam ja u isto vrijeme i osoba koja, kad nešto zagrize, ne popušta dok ne završi. Zašto onda neke stvari lako zagrizem, a nekima dopustim da mi sjede na glavi i kvare raspoloženje kad god ih se sjetim? I da se pitam šta je meni sve to uopšte kojeg đavola trebalo? Pravo pitanje je zapravo što je meni to kojeg đavola tako mrko i teško? Jer to su upravo šejtanska posla, samo da insanu smeta da bude rahat i produktivan! Helem, zaključila sam nekoliko stvari. Ako pomnije razmotrim stvari s kojima odugovlačim, to su u pravilu one kojima nisam ni željela da se bavim. A trebam. Zbog nekog višeg cilja. Puf, ti ciljevi, uvijek čovjek "mora" da se bavi nečim što ne želi kako bi postigao ono što želi. Sad bi moj tata održao jednu lekciju o ispravnoj motivaciji i tome kako ako se čovjek sjeti cilja zbog kojeg nešto radi, ništa mu nije teško. Ja bih se namrštila i kolutala očima, ali bio bi u pravu. 


Dakle, ako želim da iskorijenim to prokleto odugovlačenje iz svog karaktera, koraci koje sam trenutno identifikovala su sljedeći:
  1. Dobro procijeniti ciljeve kojima želim posvetiti svoje vrijeme. Izvagati koliko će me koštati u aktivnostima kao mjernim jedinicama. Ključne riječi: dobro procijeniti. Dakle, stvarno porazmisliti o tome! Ponekad ću od nekog cilja i odustati, jer ću shvatiti da nije vrijedan tolikoga truda, ili da jednostavno sada ne mogu da mu se toliko posvetim.
  2. Nakon što se nekog cilja prihvatim, stvarno mu se okrenuti i ne dozvoliti da ga druge stvari obezvrijede svojim uplitanjem u moje vrijeme. Kad god primjetim da zaostajem, uložiti dodatni napor da se vratim "na šine" što bi rekli Englezi, pa ma koliko me to koštalo (taj dio mi nije težak), ali primarno se fokusirati da se uopšte ne dovedem u situaciju da izletim sa šina, ili da krenem pješke okolnim putem, umjesto šinama.
  3. Naučiti već jednom tri važne lekcije: Prvo, te stvari koje nam se čine toliko mrskima u trenucima odugovlačenja zapravo se većinom pokažu mnogo jednostavnijima, ljepšima i lakšima jednom kad ih se napokon prihvatimo. To se samo šejtan s nama poigrava, i tako bih voljela da mu se svaki put narugam kad mu padne na pamet da takvo nešto i pokuša! Drugo, ako uspijemo postići da uvijek gledamo "veliku sliku" (izraz koji su također koliko ja znam smislili Englezi, što nije čudo uzimajući u obzir kako su oni generalno dobro organizovani), onda ćemo se motivisati ciljevima i svaki korak na putu ka njima imat će mnogo više smisla nego ako ga se posmatra kao izdvojenu cjelinu. Na kraju, kao zaključna lekcija, koja povezuje i ove prve dvije - mislim da se uvijek ispostavi da su te toliko mrske stvari upravo ključne, ne za postizanje cilja (jer svi znamo da postoje i okolni putevi kojima se mnogi koriste), nego za mogućnost da se jednom dostignutim ciljem bude ispunjen, zadovoljan i da ga se onda, dalje, iskoristi na pravi način.
Mislite da nema ništa ljepše od onog osjećaja lakoće koji čovjek doživi kad neku aktivnost s kojom je odugovlačio "skine" s leđa? Pa zar nije još ljepše da tu aktivnost tokom cijelog njenog ciklusa, od početne ideje, do realizacije i naučenih lekcija doživi kao nešto lijepo, inspirativno, korisno i u skladu sa svojim životnim putovanjem? :)

Obzirom da su od najgorih ljudi oni koji jedno pričaju a drugo rade i oni koji drugima savjetuju ono što i sami ne čine, sada idem da se posvetim trenutnoj aktivnosti s kojom sam odugovlačila. Jer i ovaj post sam napisala da bih pobjegla od jednog zadatka koji me čeka. :)

Nema komentara:

Objavi komentar