Treba se čovjek potruditi da nađe vremena i volje za uživanje u svim datim mu blagodatima. Ponajviše onim prirodnim, u prirodi, iz prirode. Malim stvarima, koje nit su male nit su stvari.
Biti u društvu a šutjeti kako ne bi pokvario razgovor.
Žmiriti i upijati sunce, pustiti ga da uđe u svaku poru lica nakon ledenih zimskih vjetrova, da ugrije kapke kao kad ih se umorne liječi medom. Naćuliti uši da čuju kapi koje skakuću niz vodopad, tihe i malehne, a onda ih čuti sve zajedno, onako moćne i gromoglasne kad su u skupini.
Vidjeti u mislima kako će se to sunce i ta voda udružiti da podignu maleno sjemenje u krasne velike biljke za samo nekoliko mjeseci.
Onda razaznati cvrkut šumskih ptičica koje na svoj milozvučni način slave Onoga koji je stvorio svu tu ljepotu kojom su okružene.
Uživati u žamoru djece u obližnjem parku.
Od srca se nasmijati onim blesavim psima koji kao pomahnitali jurcaju za štapom.
Podijeliti radost prvih šafrana koji su izvirili ispod lišća i svojom intenzivnom ljubičastom bojom dovikuju našim očima da se proljeće probudilo.
To je razgovor koji nije razgovor, čaj koji nije čaj i pauza koja nije pauza. To je nešto sasvim drugo. I ne mogu vam objasniti šta, kao što ne bih mogla nekome objasniti okus novog voća ako ga nikada nije probao. To je jedno umijeće koje morate naučiti sami. A onaj ko to ne želi, zaista je siromašan!
Biti u društvu a šutjeti kako ne bi pokvario razgovor.
Žmiriti i upijati sunce, pustiti ga da uđe u svaku poru lica nakon ledenih zimskih vjetrova, da ugrije kapke kao kad ih se umorne liječi medom. Naćuliti uši da čuju kapi koje skakuću niz vodopad, tihe i malehne, a onda ih čuti sve zajedno, onako moćne i gromoglasne kad su u skupini.
Vidjeti u mislima kako će se to sunce i ta voda udružiti da podignu maleno sjemenje u krasne velike biljke za samo nekoliko mjeseci.
Onda razaznati cvrkut šumskih ptičica koje na svoj milozvučni način slave Onoga koji je stvorio svu tu ljepotu kojom su okružene.
Uživati u žamoru djece u obližnjem parku.
Od srca se nasmijati onim blesavim psima koji kao pomahnitali jurcaju za štapom.
Podijeliti radost prvih šafrana koji su izvirili ispod lišća i svojom intenzivnom ljubičastom bojom dovikuju našim očima da se proljeće probudilo.
To je razgovor koji nije razgovor, čaj koji nije čaj i pauza koja nije pauza. To je nešto sasvim drugo. I ne mogu vam objasniti šta, kao što ne bih mogla nekome objasniti okus novog voća ako ga nikada nije probao. To je jedno umijeće koje morate naučiti sami. A onaj ko to ne želi, zaista je siromašan!
To je to :) Najljepsi razgovor izmedju covjeka i prirode. Kada covjek suti, a priroda pjevushi najljepsi zvuk koji postoji na ovom dunjaluku :)
OdgovoriIzbrišiKako si opisala svaka cast :)
OdgovoriIzbrišiEh jos kada bi se ljudi mogli opustiti u potpunosti i uzivati u zivotu .... koliko bi svima bilo bolje :)