Nikako, ali baš nikako ne volim osjećaj koji imam kad moram da bacam nešto od hrane. Uvijek sebi predbacujem kako sam nezahvalna Bogu na toj blagodati koju mi je dao i kako sam nemarna jer nisam vodila računa do kada je mogu iskoristiti i malo bolje isplanirala na koji način. A onda, nakon što završim sa lekcijom za ubuduće, uvijek pokušam u trenutnoj situaciji naći neku drugu korist - ako je u pitanju hrana, obično je pogodna makar za životinje, no šta uraditi sa starim čajem koji se našao na tapeti ovaj put?
Na prvu sam pomislila da jednostavno nema lijeka i završio je u kesi sa smećem, a onda sam ga otamo vadila zbog super ideje koja mi je sinula: pa taj čaj sam svakako i kupila zbog divnog mirisa, a njemu nije istekao rok! Sasula sam ga u zdjelu, dodala svijeću i voilà: još jedna mala pobjeda, divna i mirisna!
Nema komentara:
Objavi komentar