9.4.12

Morska zdjela

Uh, kako ovo smrdi na zemlju! bio je moj prvi komentar kad mi je učiteljica Tanja uvalila komad gline u ruke da ga premijesim. Od tada je prošlo nekoliko mjeseci i naučila sam da volim taj miris vlažne zemlje i te mrlje koje se uvijek nekako zavuku po rukavima. 

Rad sa glinom je kao igranje sa blatom. Budi kreativnost, vraća dječije veselje. Rad rukama opušta tijelo i umiruje duh. Odlična je antistres terapija. Zato je par sati svake sedmice u mom planeru rezervisano za grnčarstvo. Uz čaj i simpa ekipu, to je moje vrijeme da se uprljam do laktova i napravim nešto zanimljivo.

Nije jednostavno kao što izgleda, i iza dosta stvari se krije nauka, ali je u isto vrijeme i mnogo toga prepušteno na volju grnčaru. Ja nisam brza ni previše spretna, uglavnom jer volim da se uz laganu muziku, čaj i razgovor prepustim nekom unutrašnjem ritmu predvečerja i napravim nešto lijepo za sebe ili prijatelje.

Za prvi post o grnčarijama, moja prva ikad zdjelica, na koju sam jako ponosna. :)



Dodatne informacije:
http://en.wikipedia.org/wiki/Pinch_pot (ovdje korištena tehnika)

1 komentar: