29.6.12

Džem maker, drago mi je

Na listi mojih želja odavno stoji i ona da napokon napravim domaći džem. Gledala sam mamu nekoliko puta dok je kuhala džem od šljiva. Čitala sam mnoštvo recepata po časopisima i internetu. Pričala o tome sa prijateljicama i poznanicama. Čak sam kupila i jednu knjigu - Maštovita zimnica - sa, naravno, maštovitim i malo drugačijim receptima za marmelade i džemove.

Teglice odavno ostavljam, prvenstveno jer ne želim da bacam nešto tako korisno i lijepo. Uglavnom sam ih poklanjala ljudima koji se bave prodajom domaćih proizvoda, ali ove godine sam ih ostavila za sebe.

I napokon sam jednog od ovih ljetnih vikenda odlučila da moram dati sve od sebe da mi ove godine jagode i maline ne pobjegnu. :) Opremila sam se Džemfix-om, teglicama, kupila najbolje voće koje sam mogla da pronađem i uputila kod mame.

Napravile smo tri vrste džema: džem od jagoda, džem od malina s breskvama i džem od kajsija s prepečenim bademima; i moram da kažem da nije uopšte teško, naprotiv – ovo će zvučati kao reklama, ali uz Džemfix je pravljenje džema prava igra. :) Jedina mana mu je što sadrži konzervans - voljela bih naći neki način da ga izbjegnem, a da dobijem jednako dobar rezultat - dakle gust džem bez puno šećera. Ali sasvim sam zadovoljna za prvi put. Najteži dio je pripremiti voće – očistiti, narezati, potopiti u šećer. Onda možete par sati odmarati od tih teških priprema u hladu uz čaj ili raditi nešto drugo, za šta ste već raspoloženi. Na kraju se voće uz miješanje kuha dok ne provri i još koji minut, naspe u sterilizirane tegle i to je to. :)

Imate li vi neki recept za podijeliti? Male tegle su također dobro došle, ukoliko vama ne trebaju. :)



















26.6.12

Domaća kozmetika utorkom: Sastojci prirodne kozmetike


Nadam se da ste pronašle makar jednu prirodniju alternativu za svoje kozmetičke proizvode i da ste motivisane da pokušate napraviti neki od njih kod kuće. Dakle, nakon dva uvoda, napokon početak. :) Od čega početi?
Naša učiteljica Marija :) je počela od prisjećanja na svoju baku u čijoj kući je uvijek bilo domaćih lijekova za sve bolesti, kod koje su svi jeli zdravo i koja je sama pravila svoju kozmetiku. Voljela bih da sam ja od svojih baka imala čega da se prisjetim, ali nadam se da makar vi imate. Ako i ne, tu je internet i poneka stara knjiga ili časopis iz antikvarnice iz kojih možemo saznati zašto su u prošlim vremenima žene imale lijepu i njegovanu kožu, kako su im kose bile tako bujne i  usne sjajne.
No ljepota našeg vremena je u dostupnosti toliko mnogo egzotičnih sastojaka, o kojima naše bake nisu mogle ni sanjati. Za neke pripravke će vam trebati malo više novca i truda, a za neke druge je dovoljno malo istraživanja i mašte. Ugodno se namjestite i dozvolite mi da vas uvedem u svijet prirodne kozmetike.
Sastojci
Krenimo od sastojaka sa kojima smo mi radile na radionici.
Za eterična ulja sam, naravno, čula i prije. Koristim ih u mirisalicama, kako ja zovem lampice na svijeće u koje se naspe malo vode i koja kap eteričnog ulja - za ljepši miris doma, opuštanje, romantiku. Veoma se obradujem kad pročitam da neki kupovni kozmetički preparat sadrži eterično ulje. To zvuči nekako prefinjeno i luksuzno. Bila sam i na jednoj masaži eteričnim uljima, i voljela bih to ponoviti. Eterična ulja prave se destilacijom aromatičnih biljaka. To je bilo otprilike moje predznanje o njima. Ono što sam još naučila je da ih je vrlo malo certificirano za oralnu upotrebu. Zapravo samo par, ako je vjerovati Mariji. A jedino ona koja su certificirana za oralnu upotrebu, dobra su i za kozmetiku - inače ih možemo koristiti samo u lampicama. Za one malo poduzetnije, na internetu postoje uputstva kako kod kuće destilirati biljke i napraviti svoje ulje, a za nas ostale tu su opcije nabavke u Hrvatskoj, Sloveniji i inim bliskim nam Zapadnim zemljama, ili narudžbe preko interneta ili prijatelja. 
Hidrolati su tekućine, odnosno dragocjene tekućine kako ih je Marija nazvala, koje nastaju prilikom proizvodnje eteričnih ulja. To je zapravo voda iz destilacije pomiješana sa kapima eteričnog ulja. Mogu se nabaviti tamo gdje i eterična ulja (dakle ne kod nas :)).
Biljna ulja mnogo se koriste u prirodnoj kozmetici: maslinovo, suncokretovo, susamovo, ricinusovo, bademovo su neka koja smo mi koristile, a postoji ih još mnogo - zapravo svako biljno ulje može biti od velike koristi u kozmetici. Njih se može pronaći u supermarketima, ali i u drogerijama, te naravno kod ljudi koji ih prave.
Za izradu maske za lice koristile smo glinu. Za manje osjetljivu kožu pogodna je zelena, a za osjetljiviju kožu bijela glina. Dostupne su u apotekama.
U skoro sve smo stavile i biljni glicerol, viskoznu tekućinu koja dobro povezuje ostale sastojke. On je također dostupan u apotekama.
Još neki od sastojaka koje smo koristile su: pčelinji vosak, kakao puter, ulje jojobe, kokosovo ulje, sušeni ružmarin, kamilica i lavanda, šećer, sol, palenta.
Zadatak za idući utorak: Pročitajte više o svojstvima nabrojanih sastojaka i pokušajte pronaći neke od njih, posebno ako idete na godišnji odmor u Dalmaciju ili neku od ovih fensi destinacija na kojoj bi se mogle nabaviti egzotične điđe. U to ime šaljem vam jedan topli pozdrav s mora, vidjećemo šta ću ja pronaći. :)



19.6.12

Domaća kozmetika utorkom: Još jednom, zašto?

Jeste li ispunile zadatak od prošlog utorka? :)

Unaprijed se izvinjavam vama koje ste već danas očekivale konkretne sastojke domaće kozmetike, jer ćete morati sačekati još jednu sedmicu. Obzirom na komentare koje sam dobila ovih dana vezano za to kakvu kozmetiku koristimo, odlučila sam da napišem još jedan post o svom iskustvu koje je prethodilo želji da pravim domaću kozmetiku, u nadi da će se i one među vama koje ne razumiju šta koriste i koliko je to štetno, pronaći u onome o čemu pišem i pokrenuti na vlastito istraživanje koje će onda, sigurna sam, dovesti i do istih zaključaka i želja.

Sjećam se da sam još u srednjoj školi, kada sam se počela šminkati, imala probleme sa ispadanjem trepavica. Kosa mi nikada nije bila sjajna kakav god šampon sa reklame bih nabavila. Kremu za lice sam tražila godinama - nijedna nije bila dobra i za moje suhe obraze i za masnu T zonu. Kad bih se izdepilirala i neposredno nakon toga stavila dezodorans, imala sam veoma neugodne bolove. Voljela sam šarene lakove, ali nokti su mi neprestano pucali. Od tečnosti za skidanje šminke su me uvijek pekle oči. Losioni, maske, pakunzi, kupke, sapuni, sve živo je imalo neku nuspojavu! Još kad je došlo doba interneta, pa sam saznala da je razlog za sve to gomila smeća i otrova koji se stavljaju u kozmetiku, da se ne dotičem teme testiranja na životinjama, jednostavno sam odlučila da je dosta.

Pobacala sam skoro sve, a bilo je toliko nagomilanih stvari da sam napunila dvije kese, jer do tada sam bila tipičan primjer konzumenta bez mozga, pa nisam čak ni čekala da potrošim jednu stvar prije nego što kupim novu verziju. Moja šminka se, zajedno sa kremom za lice, tekućinom za skidanje šminke i Labellom, svela na jedan neseser koji mi može stati u tašnu. Imam samo jedan šampon i masku za kosu, jedno ulje za kupanje, sapun, losion za tijelo i dezodorans.

Ništa od toga naravno nije došlo preko noći. Trebalo mi je još par godina da se oduprem porivima da sa police uzmem neku od blještavih bočica i odbacim podsvjesne poruke koje su mi reklame utisnule, da naučim šta je dobro a šta ne, gdje se čega ima kupiti i kako čitati etikete te gdje saznati koji se sve sastojci zaista nalaze u kojim proizvodima. Moje trenutne favorite većinom nećete vidjeti na TV-u ni na džambo plakatima, a zovu se Alverde, Dr Scheller, Lush. Za kosu koristim Keune (bez silikona). Izuzeci su Neutrogenin losion za osjetljivu kožu i Dove sapun za lice, prvi jer je jedini koji mi zaista nahrani kožu, a drugi jer sam vlastitim iskustvom potvrdila sedmodnevni test (dobro, priznajem, sa reklame :)) i sada ne koristim ni kremu ni puder za lice (napominjem da je ovo još uvijek testna faza koju sam počela prije 15-tak dana, pa čekam dugoročne rezultate). 

Dakle, ako se pitate od čega da počnete - počnite od etiketa i svima nam dostupnog znanja na internetu. Idući korak koji će vam se sam nametnuti je potraga za alternativom. A hvala Bogu, ona postoji. :) Pokušajte pronaći svoje prirodnije opcije, na nižim policama, u specijaliziranim prodavnicama ili kod nekoga ko ih pravi kod kuće. I ovdje odmah da vas razuvjerim, one nisu uvijek skuplje, vrlo često je upravo suprotno. Svaki korak u tom smjeru je pobjeda i vjerujem da će vam ga i tijelo vratiti samo pozitivnim.

Ja sam počela sa dm-om, koji nudi popriličan izbor kvalitetne kozmetike (Alverde i Dr. Scheller su ušli u favorite, kako sam već navela). Poneki od razvikanih brendova također nude liniju nazovimo je prirodnije kozmetike, ili makar jedan ili dva proizvoda koji bi se mogli svrstati u tu kategoriju. Nakon nekoliko iteracija informisanja o sastojcima sa pojedinih proizvoda, shvatila sam da većina kozmetike danas dostupne u prodaji spada pod kategoriju, da se kulturno izrazim, isto sranje drugo pakovanje i odlučila da ih sve izbjegavam u širokom luku. Kakva su vaša iskustva? Možda bi se mogla napraviti jedna lista dobrih proizvoda dostupnih na našem tržištu. Mislite li da bi to bilo korisno? :)

Ali čak i sve njih ja želim da zamijenim nečim još prirodnijim, trebao mi je samo način. Kad sam došla na radionicu i napokon sjela za sto pun bočica sa eteričnim uljima, teglica sa suhim cvijećem i ljekovitim biljkama, kutija sa kokosovim uljem i kakao puterom, boca sa susamovim, maslinovim, bademovim uljem, hidrolata cvijeća zamamnog mirisa i uz šolju čaja od kukiche uplovila u svijet Marijinih savjeta i pripravaka - shvatila sam da je došlo vrijeme za idući korak - napraviti sama svoju kozmetiku!

O tome napokon, ako Bog da, idućeg utorka, a do tada vam u zadatak ostavljam da potražite prirodniju kozmetiku na policama naših prodavnica i podijelite svoja iskustva sa nama.

15.6.12

Srećica ili nafaka

Srećicu (neki je zovu i nafaka) sam nedavno dobila na poklon od drage prijateljice. Lijepo se uklopila u ostalu zelenu biljkastu raju na balkonu. A neki dan sam slučajno među điđama naletila na ovaj ukras, koji sam kupila mislim na rasprodaji u Merkuru ili možda u Ljubljani. On je nekako upotpunio veselje. Nisam sujevjerna, ali meni moja srećica donosi sreću. Svakoga jutra, kad je, onako još snena i krmeljava ugledam za vrijeme zaljevanja, izmami mi osmijeh na lice.


12.6.12

Domaća kozmetika utorkom

Nekako sam znala da je ovo nešto za tebe. rekla mi je prijateljica kada sam odlučila da se skupa s njom prijavim na radionicu Osnova aromaterapije u Biocentru. A ja sam nekako znala da će mi se svidjeti. No nisam ni slutila da će me to inspirisati ne samo da odlučim da počnem praviti svoju kozmetiku kod kuće, nego i da pokušam to uraditi skupa sa vama. :)

Žene moje, predstavljam vam moj prvi serijal članaka! :)

Razmišljajući o konceptu serijala, odlučila sam se da blog ne ograničim samo na članke vezane uz njega, tako da ćete ostalim danima i dalje moći pročitati nešto drugo što mi se vrti po mislima i čime se bavim, a za članke iz serijala izabrala sam jedan dan u sedmici, onaj navodno najdosadniji - utorak.

Namjerno ću se u ovom serijalu obraćati samo ženskoj populaciji, kako bih u svakoj od vas koja ga bude pratila, kroz svaku rečenicu koju napišem u ženskom rodu, probudila ženstvenost - onu uspavanu ili zatrpanu ispod obaveza i briga, onu autentičnu i prirodnu. I kako bi vas onda ta probuđena ženstvenost podstakla da joj se posvetite na tjelesnom nivou, ali na jedan novi - prirodni način.

Prirodna kozmetika jedna je potpuno nepravedno zanemarena umjetnost koju bi sve žene trebale da upoznaju i ja ću serijalom članaka Domaća kozmetika utorkom dati svoj skromni doprinos tome. Kroz ovih nekoliko članaka namjeravam sa vama podijeliti svoj put od tipičnog kupca kozmetičkih preparata sa reklama do faze da počinjem sama praviti svoju kozmetiku. U kojoj god fazi da ste vi trenutno, nadam se da ćete mi se pridružiti.
 
Komercijalizacija sistemski uništava tako mnogo dobrih, pozitivnih i lijepih stvari, uključujući i svijest žena o prirodnoj tjelesnoj ljepoti koju nam je Bog dao, te prirodnim načinima njegovanja te ljepote. Nije ni čudo, kad jedva da i za njegu duše nađemo vremena. Ali nedostatak vremena zapravo je samo iluzija, prava je istina da ako poredate prioritete na pravi način, uvijek možete naći dovoljno vremena za bitne stvari. Zato vas pozivam da kao što, vjerujem, s vremena na vrijeme pretresete, preispitate i očistite dušu, isto uradite sa svojim kozmetičkim ormarićem.

Zadatak za prvi utorak:

Zarovite se u svoje kreme, losione, kupke, gelove za tuširanje, šampone, maske, šminku i sve ostale kozmetičke preparate i razmislite šta od njih zaista koristite, na koji način i znate li koje sastojke sadrže. 

Do idućeg utorka. :)

10.6.12

Ecofutura, biser skriven u šumi

Razmišljala sam da li da vam otkrijem ovo mjesto ili da ga sačuvam za sebe, što je duže moguće, prije nego ga baš svi otkriju i prenapuče. :)

U potrazi za mjestom za odmoriti dušu u prirodi, daleko od buke i ispušnih gasova grada, sa prijateljicom sam se zaputila prema Hreši, u Ecofuturu, koja me mami slikama iz galerije još otkako se otvorila prošle godine. 

Put je zadivljujuće dobar, s tim da preporučujem da umjesto onog koji je nacrtan na njihovoj web stranici, prvi dio puta pređete preko Vratnika i zatim u pravcu Hreše, umjesto da se vrtite po krivinama od pravca Bentbaše. Ali izbor prepuštam vama. U svakom slučaju, ako se niste ranije vozili ovim krajevima, vjerovatno ćete profuliti bar jedno skretanje, ali svi su biseri dobro skriveni, a oko njih se vrijedi potruditi. :)

Nakon sparine u kojoj se Sarajevo guši posljednjih dana, svježina koja nas je dočekala u Ecofuturi čim smo izašli iz auta bila je zbilja zadivljujuća. Potpuni ugođaj planinske atmosfere: čist zrak, šum vjetra u borovima, cvrkut ptica, miris drveta i mekani šumski tepih pod nogama. I mi ljudi, potpuno stopljeni s prirodom (dobro, ako zanemarimo automobile kojima smo se svi dotumbali). Restoran, sobe koje se iznajmljuju, igralište za djecu, adrenalinski park, sve je napravljeno od potpuno prirodnih materijala - drvo i slama se mogu vidjeti na jednom objektu u izgradnji. Ambijent je neka vrsta shabby chic-a, pomiješana sa prirodnim elementima i interesantnim šarenim slikama. Detalji na suptilan način prenose ljubav s kojom je prostor uređen i s kojom je hrana pripremljena. Hrana je vegetarijanska, vrlo inventivna i ukusna, upotpunjena prirodnim sokovima.

Ukoliko ste u potrazi za mirnim kutkom nadomak grada, za popodnevni odmor ili par dana daleko od svakodnevnice, vjerujem da vas Ecofutura neće razočarati. Sada kad znam i gdje se nalazi, vjerujem da ću ja postati stalna gošća. Moram, već sam se sprijateljila i sa cukom. :)

8.6.12

Moja ljubičasta orhideja

Sjećate se moje orhideje koju sam u martu kupila po povoljnijoj cijeni jer nije imala cvjetove? Pa, našla sam joj mjesto na prozoru, zaljevam je jednom sedmično i nekoliko sam dana bila u iščekivanju koji će se cvijet prvi otvoriti da napokon saznam koje je boje. Pogledajte je kako sada izgleda! :)

Mislim da ću istom metodom nabaviti još bar jednu ove godine.


6.6.12

Ljubljanski tuna sendvič

Sigurna sam da znate kako mirisi mogu prizvati osjećaje i oživjeti slike nekog trenutka sa puno boja. Da li ste doživjeli nešto slično sa hranom? Ovaj sam sendvič nazvala Ljubljanski tuna sendvič, jer ima moć da me vrati u jedno rano proljetno popodne uz vjetrić, kaficu i zvukove Ljubljane.

Sastojci:
  • pecivo po izboru (predlažem lužiranu frešu ili kukuruzni baget, iako bi možda najbolja opcija bila ćabata - zbog širine, da sastojci ne ispadaju :))
  • ABC sir
  • tunjevina (ja sam uzela Rio Mare, najmanju, za dva sendviča)
  • rukola
  • kukuruz (pretpostavljam da može i iz konzerve, ali ja uvijek radije biram zaleđeni koji podgrijem 5-10 minuta na srednjoj vatri)
  • žuti sir (moj izbor je Emmentaler Paladin, tanko narezan)
Priprema
  • Na pecivo namažite tanki sloj ABC sira za podlogu. Tunjevinu viljuškom izvadite na tanjir (pritom je što više procijedite, a ulje ostavite uličnoj maci ;)) i izgnječite na što sitnije dijelove, a zatim rasporedite preko sira. Rasporedite kukuruz i rukolu. Na vrh dodajte listić žutog sira.
Posluživanje
  • Uz bActiv, odličan time-out za vrijeme pauze za ručak na poslu. Zagrizem, zažmirim i već sam uz Ljubljanicu. Ali, uvjerena dam da ćete vi biti dovoljno kreativni da smislite svoje uspomene. :)

2.6.12

Čaj od koprive

Svakog proljeća muku mučim sa alergijom na polen. Bez tableta sam toliko loše da mi ponekad ide krv na nos, a kad pijem bilo koje na našem tržištu dostupne tablete, uglavnom sam ili nadrogirana ili patim od težih nuspojava. Zato sam ove godine u potrazi za nekim prirodnim lijekom. 

Prvi savjet koji sam dobila od jedne prijateljice je čaj od koprive. Voljela bih da imam priliku sama nabrati i pripremiti svoju koprivu, ali u nedostatku toga, svoju sam prvu vrećicu kupila u Merkatoru - radi se o slovenačkom brendu Dvorec Trebnik. Jeste li vi možda isprobali neki naš?

Pripremila sam se na gorak ukus kakav ljekoviti čajevi obično imaju, čak ga nisam ni pošećerila, da bude maksimalno zdrav - i prva šolja mi je baš sjela. Ta kopriva nije nimalo strašna, štaviše - mislim da bih je mogla uvesti u svakodnevnu rutinu. Dobro bi išla uz doručak ili keks, ili kao jednostavno osvježenje umjesto vode. A nakon što mi je google rekao za šta je sve još dobra, mogu samo da se složim sa izrekom da bi kopriva odavno nestala sa lica zemlje da nema žalce - jer bi je ljudi i životinje svu pojeli. :)


Dodatne informacije: