19.6.12

Domaća kozmetika utorkom: Još jednom, zašto?

Jeste li ispunile zadatak od prošlog utorka? :)

Unaprijed se izvinjavam vama koje ste već danas očekivale konkretne sastojke domaće kozmetike, jer ćete morati sačekati još jednu sedmicu. Obzirom na komentare koje sam dobila ovih dana vezano za to kakvu kozmetiku koristimo, odlučila sam da napišem još jedan post o svom iskustvu koje je prethodilo želji da pravim domaću kozmetiku, u nadi da će se i one među vama koje ne razumiju šta koriste i koliko je to štetno, pronaći u onome o čemu pišem i pokrenuti na vlastito istraživanje koje će onda, sigurna sam, dovesti i do istih zaključaka i želja.

Sjećam se da sam još u srednjoj školi, kada sam se počela šminkati, imala probleme sa ispadanjem trepavica. Kosa mi nikada nije bila sjajna kakav god šampon sa reklame bih nabavila. Kremu za lice sam tražila godinama - nijedna nije bila dobra i za moje suhe obraze i za masnu T zonu. Kad bih se izdepilirala i neposredno nakon toga stavila dezodorans, imala sam veoma neugodne bolove. Voljela sam šarene lakove, ali nokti su mi neprestano pucali. Od tečnosti za skidanje šminke su me uvijek pekle oči. Losioni, maske, pakunzi, kupke, sapuni, sve živo je imalo neku nuspojavu! Još kad je došlo doba interneta, pa sam saznala da je razlog za sve to gomila smeća i otrova koji se stavljaju u kozmetiku, da se ne dotičem teme testiranja na životinjama, jednostavno sam odlučila da je dosta.

Pobacala sam skoro sve, a bilo je toliko nagomilanih stvari da sam napunila dvije kese, jer do tada sam bila tipičan primjer konzumenta bez mozga, pa nisam čak ni čekala da potrošim jednu stvar prije nego što kupim novu verziju. Moja šminka se, zajedno sa kremom za lice, tekućinom za skidanje šminke i Labellom, svela na jedan neseser koji mi može stati u tašnu. Imam samo jedan šampon i masku za kosu, jedno ulje za kupanje, sapun, losion za tijelo i dezodorans.

Ništa od toga naravno nije došlo preko noći. Trebalo mi je još par godina da se oduprem porivima da sa police uzmem neku od blještavih bočica i odbacim podsvjesne poruke koje su mi reklame utisnule, da naučim šta je dobro a šta ne, gdje se čega ima kupiti i kako čitati etikete te gdje saznati koji se sve sastojci zaista nalaze u kojim proizvodima. Moje trenutne favorite većinom nećete vidjeti na TV-u ni na džambo plakatima, a zovu se Alverde, Dr Scheller, Lush. Za kosu koristim Keune (bez silikona). Izuzeci su Neutrogenin losion za osjetljivu kožu i Dove sapun za lice, prvi jer je jedini koji mi zaista nahrani kožu, a drugi jer sam vlastitim iskustvom potvrdila sedmodnevni test (dobro, priznajem, sa reklame :)) i sada ne koristim ni kremu ni puder za lice (napominjem da je ovo još uvijek testna faza koju sam počela prije 15-tak dana, pa čekam dugoročne rezultate). 

Dakle, ako se pitate od čega da počnete - počnite od etiketa i svima nam dostupnog znanja na internetu. Idući korak koji će vam se sam nametnuti je potraga za alternativom. A hvala Bogu, ona postoji. :) Pokušajte pronaći svoje prirodnije opcije, na nižim policama, u specijaliziranim prodavnicama ili kod nekoga ko ih pravi kod kuće. I ovdje odmah da vas razuvjerim, one nisu uvijek skuplje, vrlo često je upravo suprotno. Svaki korak u tom smjeru je pobjeda i vjerujem da će vam ga i tijelo vratiti samo pozitivnim.

Ja sam počela sa dm-om, koji nudi popriličan izbor kvalitetne kozmetike (Alverde i Dr. Scheller su ušli u favorite, kako sam već navela). Poneki od razvikanih brendova također nude liniju nazovimo je prirodnije kozmetike, ili makar jedan ili dva proizvoda koji bi se mogli svrstati u tu kategoriju. Nakon nekoliko iteracija informisanja o sastojcima sa pojedinih proizvoda, shvatila sam da većina kozmetike danas dostupne u prodaji spada pod kategoriju, da se kulturno izrazim, isto sranje drugo pakovanje i odlučila da ih sve izbjegavam u širokom luku. Kakva su vaša iskustva? Možda bi se mogla napraviti jedna lista dobrih proizvoda dostupnih na našem tržištu. Mislite li da bi to bilo korisno? :)

Ali čak i sve njih ja želim da zamijenim nečim još prirodnijim, trebao mi je samo način. Kad sam došla na radionicu i napokon sjela za sto pun bočica sa eteričnim uljima, teglica sa suhim cvijećem i ljekovitim biljkama, kutija sa kokosovim uljem i kakao puterom, boca sa susamovim, maslinovim, bademovim uljem, hidrolata cvijeća zamamnog mirisa i uz šolju čaja od kukiche uplovila u svijet Marijinih savjeta i pripravaka - shvatila sam da je došlo vrijeme za idući korak - napraviti sama svoju kozmetiku!

O tome napokon, ako Bog da, idućeg utorka, a do tada vam u zadatak ostavljam da potražite prirodniju kozmetiku na policama naših prodavnica i podijelite svoja iskustva sa nama.

Nema komentara:

Objavi komentar