12.7.12

Nanovrt, šta je sad pa to?

Nanovrt je minijaturni samoodrživi vrt u staklenoj posudi. Zvuči kao naučna fantastika? I meni je tako izgledalo na prvu, kad sam pročitala članak poznate hrvatske vrtlarice Kornelije Benyovsky Šoštarić u Sensi. Ali slike zanimljivih staklenih posuda sa malim biljkama koje same sebe zaljevaju urezale su mi se u glavu, i otamo ne izlaze.

Članak sam od tada pročitala nekoliko puta i nadumavala sam kako da i ja napravim jedan od tih vrtova. No, odmah sam naletila na zid - gdje naći tako specifičnu posudu? Savjetovali su mi tzv. demižone u kojima se inače drži vino ili sok, ali nisam uspjela pronaći ništa slično. I otprilike tu je ideja stala i ostala da se kiseli nekoliko mjeseci.

Kornelija u svom članku spominje jednu zanimljivu životnu činjenicu koju ona naziva intelektualnim deja vue-om. On se manifestuje tako da nam se čini kao da nam se ideje koje se nisu potpuno realizirale vraćaju po krajnje uobličenje. Zanimljivo je posebno to što su se meni Kornelijini nanovrtovi upravo tako vratili. Jednog popodneva, kada sam sjela da večeram u tek renoviranu Vegehanu, ugledala sam simpatični mali nanovrt - napravljen po uzoru na one Kornelijine. Uspjela sam saznati odakle su nabavili posudu, i dragi mi je kupio jednu identičnu odmah idućeg vikenda. (Kasnije sam vidjela još jedan nanovrt i u Ecofuturi, koji me samo podsjetio da je vrijeme da i ja dovršim svoj.)

Moja je posuda još neko vrijeme stajala u ćošku špajza, čekajući da joj se posvetim. I napokon, prilikom posljednje ture sadnje i presađivanja biljčica iz mog urbanog vrta, napravila sam i svoj prvi nanovrt.

Posuda je kupljena u FIS-u, na dno je postavljen drenažni sloj, zatim je dodana zemlja i biljčice - ja sam uspjela pronaći samo ove kojima sam zaboravila ime, ali se sjećam da je pisalo da su kućne i da vole vlagu a Kornelija savjetuje da se uzmu tropske, tako da bi mogle biti pogodne. Na kraju sam sve zalila destilovanom vodom, odokativno, obzirom da ne znam koliko treba. Nanovrt kanim pratiti kao i ostale biljke koje uzgajam, te učiti šta mu je potrebno i kako raste.

Sve ideje i sugestije na temu su dobrodošle, posebno ako imate iskustvo sa tropskim i malim biljkama ili terarijima za biljke.





Dodatne informacije:
Kornelijini nanovrtovi, članak koji me inspirisao
još neki korisni savjeti o terarijima za biljke




10.7.12

Domaća kozmetika utorkom: Piling za tijelo

Eh, evo ga, prvi recept. Za prvi sam izabrala jedan jednostavan, koji sam naučila na radionici. 

Piling za tijelo je potreban kako bi se koža obnavljala. Preporučuju ga tokom cijele godine, a posebno zimi i ljeti kada smo izloženi ekstremnijim temperaturama. Za one od nas koje se u ovom ljetnom periodu uz to još i izlažu suncu, piling je odličan način za energizaciju i čišćenje kože. I prije sam voljela piling, ali ono što me blago čudilo i ponekad nerviralo je činjenica da nakon tog divnog osjećaja da je prodisala, čim se obrišem nakon tuširanja, koža bi postajala suha pa sam je odmah morala ugušiti nekom kremom.

Ovaj domaći piling za tijelo je drugačiji - poslije upotrebe koža je meka i nježna, te ne zahtijeva nikakvu dodatnu njegu. Zadrži se osjećaj svježine i mekoće, pa je osjećaj koji ostaje vrlo sličan onoj ušuškanosti kojom obično rezultiraju masaže. Jedina mana ovog pilinga je što napravi nered po kadi, pa budite spremne za čišćenje nakon tuširanja. :)

Sastojci
  • palenta
  • biljni glicerol
  • maslinovo ulje
  • suha lavanda
  • 20 kapi eteričnog ulja lavande (pretpostavljam da može i bez)

Priprema
  • U keramičku zdjelu dodati sastojke i dobro promiješati.
  • Nasuti u kutiju.

Čuvanje i korištenje
  • Iako nije neophodno, preporučujem čuvanje u frižideru - prilikom upotrebe će biti dodatno osvježavajući.
  • Koristiti jednom do dva puta mjesečno.





8.7.12

Urbani vrt u punom jeku

Sa Korčule sam, osim blaga, kako moj tata voli da kaže, dovukla i cvjećaru. :) Na trećem od onih sedam kilometara koje smo prešli od našeg malog ribarskog sela do trajekta, ja sam pronašla rasadnik. Zakasnili smo na trajekt, ali smo ciganskoj čergi na zadnjem sjedištu auta dodali i zelenilo. Još kad sam u Lidl-u u Metkoviću ugledala dodatne začinske biljke, maskenbal se upotpunio. :) To je značilo da nije ostalo mjesta za gajbu bresaka od 5KM na kojoj su mi ostale oči u Mostaru, ali makar će mi ako Bog da jela ukusno mirisati sve do jeseni.

Već sutradan, posljednji dan odmora, umjesto da se odmaram od puta i pripremam za predstojeću radnu sedmicu, uz mamino društvo, zaputila sam se u nabavku prateće opreme, koja je naravno kao kolateralnu štetu proizvela kupovinu još cvijeća kojem nisam mogla da odolim. :) I tako sam provela posljednje ovogodišnje vrelo junsko popodne vrtlareći. Ali, kako sve vrijedno ima cijenu koja se uglavnom mjeri količinom truda, nije mi žao - jer sada imam još bogatiji urbani vrt. I više posla da ga zalijem svako jutro. :)

Origano i timijan su se lijepo uklopili u jednu od žardinjera. Peršunu sam kupila posebni nosač kako bi imao prostora i uparila ga sa lavandom koju sam kupila usput. Ne volim lukaste biljke, ali čupavi vlasac sam kupila jer sam znala da će još više razveseliti prozorsku dasku. Celer je dobio počasno mjesto u specijalnoj fensi-šmensi šminkerskoj saksiji za začine. 

Stevia je čudesna biljka o kojoj sam čitala u Sensi, još nisam proučila detaljno kako se uzgaja i koristi, ali posebno joj se radujem.

Mislila sam da krizanteme cvjetaju samo u novembru, tako da su me ove u OBI-u baš iznenadile. Obzirom da im se boja uklapa sa zavjesom u spavaćoj sobi, kupila sam čak i čitavu novi žardinjeru i stalak specijalno za njih. Usput budi rečeno, radi se o nekoj žardinjeri u koju stane 5l vode i koja se ne mora zaljevati tako često - ako se to pokaže istinitim, imam osjećaj da ću ih kupiti još. :)

I na kraju, ali ne manje lijepa, hibiskus ruža u boji kajsije jednostavno je vikala sa police da želi da pravi društvo mojoj ljubičastoj orhideji, kojoj sam zbavila ukrasne leptiriće da čuvaju onaj sijaset cvjetova kojima me počastila.

Tu su još i stare hortenzije koje su se rasvale na sve strane (hvala Bogu na velikim balkonima), čuvarkuće koje su dobile posudu koja im više pristaje, malecko bijelo cvijeća koje odolijeva suncu i miriše na kamilicu i moje prve paprike. :) I to nije sve, ali ostatak trenutno nije u reprezentativnom stanju. :)
















5.7.12

Moje blago sa Korčule

Ove godine putovanje na more je bilo svo u znaku prirode i prirodnih stvari. Ponosim se time što se za sedam dana nisam našminkala ni jedan jedini put, što sam jela uglavnom zdravu hranu, puno spavala, sunčala se samo u preporučljivim satima (i zamalo uspjela da nikako ne izgorim :)), šetala i plivala, općenito ostavila stres kod kuće i napunila se pozitivnom energijom i inspiracijom. 

S tim u skladu su i điđe koje sam ove godine donijela kao suvenire. 

Dalmatinski začin i kupovni arancini iz jedne fensi butige kojoj ću posvetiti poseban post za koji dan.

Školjke koje smo izronili i sakupili iz pijeska, odličan materijal za moje buduće čestitke.

Ulje gospine trave za lijepu kožu. I domaći arancini, duplo veći i duplo jeftiniji od onih kupovnih. Prava je šteta da se kod nas ne mogu kupiti neprskane narandže da i sama napravim ovaj ukusni slatkiš.

Maslinovo ulje - sa koprom za kuhanje i čisto za moje buduće kozmetičke čarolije. Eterično ulje od lavande, navodno visoke kvalitete. I ulje oraha. Također za domaću kozmetiku.

Bijeli čupavci kojima ne znam ime a koje sam ubrala pored auta dok smo se odmarali od žege u povratku. I grana bora i šišarka koji su nam doslovno pali na put. A ja vjerujem u znakove. :)

Ponekad, ako dopustimo, ljudi ili svakodnevnica nam ukradu uspomene prije nego što ih uspijemo potpuno upiti i pohraniti. Zato ove godine, iako sam se vratila sa odmora, pokušavam da još neko vrijeme zadržim onaj lijepi unutrašnji osjećaj, a nadam se da će mi moje blago sa Korčule, koje sam pomno i s ljubavlju prikupila, pomoći da oživim uspomene i onda kada izblijede. 








3.7.12

Domaća kozmetika utorkom: Bez alata nema zanata

Da li ste uspjele pronaći neko od eteričnih ulja? Ili makar koji suhi sastojak? Ja sam uspjela zbaviti ulja: maslinovo, orahovo, lavandino i ulje gospine trave. Sve domaća, dalmatinska. Nakon obilaska apoteke i Makrovite, koji su mi u planu ove sedmice, mislim da ću napokon biti spremna da nešto napravim sama kod kuće. :)

Do tada još malo teorije. Šta nam još treba? Osim dobre volje i malo mašte, ne puno toga. :)

Postoje dva načina pripreme kozmetike: hladna i topla priprema. Toplom pripremom se pravi recimo mast za usne, a hladnom maska za lice, piling, ulje za skidanje šminke. Mi smo na radionici krenule od tople, pa ću i ja ovdje uraditi isto.

Za toplu pripremu je važno precizno izvagati sastojke, a za to se koristi precizna vaga. Upravo tako se zove i pošto je koriste i apotekari i hemičari, trebalo bi da se može nabaviti u apotekama. Uz nju, potrebne su nam posude koje podnose visoke temperature, najbolje staklene sa mjerama i šerpa za otapanje na pari.

Hladna priprema je manje zahtjevna. Za nju su dovoljne keramičke posude i keramičke ili drvene kašike. Metal nije poželjan, obzirom da navodno mijenja svojstva sastojaka. Sastojci se miješaju u zdjeli, a zatim presipaju u posude u kojima će se smjesa čuvati do upotrebe.

Prenijet ću vam i jedan trik koji bi mogao biti od koristi i u kuhinji - za pravljenje glatke smjese bez grudvica može se koristiti kist. Nije da se nisam u svojim kulinarskim avanturama znala dobro napatiti sa grudvicama, ali mi je ostalo upečatljivo kako nas je Marija prvo pustila da se mučimo sa miješanjem gline i ulja keramičkom kašikom, da bi nam nakon toga pokazala ovaj trik. Dobro najbolje cijeniš ako si doživio loše prije toga. :)

Na kraju, potrebne su nam posude u kojima ćemo držati svoju novonapravljenu kozmetiku. Ako se mislite upuštati u avanturu domaće izrade kozmetike, a vjerovatno o tome razmišljate čim ovo čitate, nemojte bacati stare posude od kozmetike. Kutije za kreme, bočice od tamnog stakla, čak i teglice, sve to može dobro doći. U nedostatku toga, mogu se kupiti nove, direktno od proizvođača. Nisam još istražila da li neko u BiH proizvodi i prodaje takve stvari, pa ako imate informaciju o tome, molim da podijelite sa mnom. U svakom slučaju, sigurno se opet možemo osloniti na prve susjede.

Recepti i smjese, odnosno naša domaća kozmetika


Većina smjesa ima rok trajanja od jedne sedmice do par mjeseci, što zavisi od sastojaka i načina čuvanja. Ja sam svojima već našla mjesto u frižideru, a moguće da bi u zimskim mjesecima i špajz bio sasvim solidan izbor. U svakom slučaju, treba im neko hladno i tamno mjesto. I najbolje da se uvijek prave svježe.

Zanimljivo mi je jedno zapažanje koje je Marija podijelila sa nama, a potiče iz Kine. Obično je rok trajanja direktno proporcionalan vremenu potrebnom za nastanak nečega. U prirodi, ako neko voće ili povrće brzo naraste i dozrije, brzo se i kvari i treba ga brzo pojesti ili skuhati (npr. jagode ili blitva). A ako nešto dugo dozrijeva, onda može i da stoji mnogo duže (npr. jabuke). Ja ću to malo obrnuti i primjeniti na našu prirodnu kozmetiku i reći da je činjenica da ne može dugo stajati samo još jedan dokaz da se vrlo lako može napraviti. :)

Recepti za osnovne mješavine su dostupne na internetu, u knjigama, a neke ću i ja podijeliti s vama. Koliko se meni ovako na početku balade čini, kad se jednom stekne osjećaj za njih i kad se nauče svojstva pojedinih sastojaka, postoji bezbroj kombinacija sa kojima se možemo igrati. I Marija, koja se bavi aromaterapijom i pripremom prirodne kozmetike već 15 godina, kaže da nikada još nije napravila dvije identične stvari. Nije li tako sa svim vrstama umjetnosti? A nije li najljepša upravo ona umjetnost koja je dječija igra i radost, a uz to još i tako korisna i lijepa?

Zadatak za idući utorak: Pronađite posudice u kojima ćete čuvati svoju kozmetiku, nabavite preciznu vagu ako želite praviti recimo kremu za usne; keramičke zdjelice, drvene ili keramičke kašike i obavezno neki malo deblji kist. Idućeg utorka napokon idu recepti :)



2.7.12

Korčula, moja ljetna inspiracija

Tople zrake sunca kroz rupice u roletni i galama galebova u obližnjoj luci kada ribari donesu prvu turu ribe na prodaju. 

Kafa u rano jutro s pogledom na polja narandžastih tikvi i grozdove paradajza, bujnih kakvi samo u sunčanim krajevima mogu biti. Bude maštarije kakve bi se sve zdrave čarolije mogle napraviti od njih.

Miris svježeg hljeba iz pekare za doručak. Mir malog ribarskog mjesta u kojem sezona još nije počela. 

Dodir još hladnjikavog pjeska pod nogama. 

Čisto more i prijepodnevno plivanje do bova, taj osjećaj slobode koji samo u vodi mogu tako lako da doživim.

Lagano kuhanje laganih obroka. I dovoljno vremena da ih se natenane pojede.

Siesta uz zvuk cvrčaka i šum talasa pod prozorom.

Plavo nebo bez ijednog oblačka.

Blagi miris komšijske lavande koji vjetar nanosi tankim potezima na sanjarije u hladu terase.

Ronjenje s maskom u predvečerje, sve dok usne ne nabubre i prsti se ne smežuraju od soli. Školjkice koje se kriju u pijesku, kao blago.

Zalazak sunca u brdima vinove loze, svaki isti a svaki drugačiji. 

Brancin, najukusnija riba na svijetu. I Oliver, kao da tiho šapuće svoje morske stihove, dok svježi povjetarac mrsi kosu još punu soli, a Njemci za obližnjim stolom zbijaju šale koje ne razumijemo.

Šetnja rivom, žamor iz obližnjih kafanica, djeca sa sladoledima i ljudi nasmiješeni, opušteni i lijepo obučeni.

Žmirkavi lampioni brodova i kuća u daljini, odsjaj mjeseca na morskoj pučini i švicarski tačna crvena svjetlost svjetionika.

Odjek koraka po bezvremenom kamenu Malog Dubrovnika i Male Venecije, a opet jedinstvene i drugačije Korčule. 

Zaglušujuća bura sa vanjske strane zidina i mačor koji drijema na stepenicama ne mareći za to.

Španska gitara iz skromnog kafića, sa više slušalaca u obližnjem parku nego za stolovima. Slučajni prolaznici koji zastanu makar dok ne završi još jedna pjesma.

I na kraju, utonuti u san uz tihi žamor fešte koja jenjava na rivi i noćnu smjenu cvrčaka.

Biti inspirisan novim idejama na nove početke i nove izbore, imati vedrije perspektive za stare odluke, nositi u sebi zalihu svježe energije, osjećati zahvalnost zbog svega što ti je dato do sada, sanjati budućnost, veseliju i ljepšu, mirisnu, zvučnu, melodičnu, veličanstvenu u svojoj jednostavnosti i skromnosti, jednostavno biti sretan.