8.7.12

Urbani vrt u punom jeku

Sa Korčule sam, osim blaga, kako moj tata voli da kaže, dovukla i cvjećaru. :) Na trećem od onih sedam kilometara koje smo prešli od našeg malog ribarskog sela do trajekta, ja sam pronašla rasadnik. Zakasnili smo na trajekt, ali smo ciganskoj čergi na zadnjem sjedištu auta dodali i zelenilo. Još kad sam u Lidl-u u Metkoviću ugledala dodatne začinske biljke, maskenbal se upotpunio. :) To je značilo da nije ostalo mjesta za gajbu bresaka od 5KM na kojoj su mi ostale oči u Mostaru, ali makar će mi ako Bog da jela ukusno mirisati sve do jeseni.

Već sutradan, posljednji dan odmora, umjesto da se odmaram od puta i pripremam za predstojeću radnu sedmicu, uz mamino društvo, zaputila sam se u nabavku prateće opreme, koja je naravno kao kolateralnu štetu proizvela kupovinu još cvijeća kojem nisam mogla da odolim. :) I tako sam provela posljednje ovogodišnje vrelo junsko popodne vrtlareći. Ali, kako sve vrijedno ima cijenu koja se uglavnom mjeri količinom truda, nije mi žao - jer sada imam još bogatiji urbani vrt. I više posla da ga zalijem svako jutro. :)

Origano i timijan su se lijepo uklopili u jednu od žardinjera. Peršunu sam kupila posebni nosač kako bi imao prostora i uparila ga sa lavandom koju sam kupila usput. Ne volim lukaste biljke, ali čupavi vlasac sam kupila jer sam znala da će još više razveseliti prozorsku dasku. Celer je dobio počasno mjesto u specijalnoj fensi-šmensi šminkerskoj saksiji za začine. 

Stevia je čudesna biljka o kojoj sam čitala u Sensi, još nisam proučila detaljno kako se uzgaja i koristi, ali posebno joj se radujem.

Mislila sam da krizanteme cvjetaju samo u novembru, tako da su me ove u OBI-u baš iznenadile. Obzirom da im se boja uklapa sa zavjesom u spavaćoj sobi, kupila sam čak i čitavu novi žardinjeru i stalak specijalno za njih. Usput budi rečeno, radi se o nekoj žardinjeri u koju stane 5l vode i koja se ne mora zaljevati tako često - ako se to pokaže istinitim, imam osjećaj da ću ih kupiti još. :)

I na kraju, ali ne manje lijepa, hibiskus ruža u boji kajsije jednostavno je vikala sa police da želi da pravi društvo mojoj ljubičastoj orhideji, kojoj sam zbavila ukrasne leptiriće da čuvaju onaj sijaset cvjetova kojima me počastila.

Tu su još i stare hortenzije koje su se rasvale na sve strane (hvala Bogu na velikim balkonima), čuvarkuće koje su dobile posudu koja im više pristaje, malecko bijelo cvijeća koje odolijeva suncu i miriše na kamilicu i moje prve paprike. :) I to nije sve, ali ostatak trenutno nije u reprezentativnom stanju. :)
















Nema komentara:

Objavi komentar