27.9.12

Slatko, slađe, stevija

Za steviju sam saznala kada je moja najdraža vrtlarica, Kornelija Benyovsky Šoštarić spomenula u jednom članku. Stevija je biljka tri nule: njena kalorijska vrijednost je 0, njen sadržaj ugljikohidrata je 0, i najzanimljivije, naročito za dijabetičare, njen glikemijski indeks je 0! Ljekovita je, simpatična, privlači pčele kada cvjeta u kasno ljeto.

A ono što me posebno zapanjilo je navod da je stevija 200 - 400 puta slađa od šećera. Molim, 200 - 400 puta!? Ako pitate google, reći će vam još nekih poprilično čudnih stvari: kako je to biljka protiv koje su lobiji proizvođača šećera skovali zavjeru, kako zapravo uopšte nije ni skupa ni zahtjevna za proizvodnju, kako se rađa jedan čitav pokret za njeno vraćanje u upotrebu, jer su je navodno stari narodi poznavali. Hmm, čudna neka biljka, baš. :)

Zato nisam časila ni časa kad sam ljetos ugledala jedan neugledni primjerak u korčulanskom rasadniku. Hvala Bogu pa su stavili natpise sa imenima biljaka, inače nikada ne bih pogodila da je to stevija. Google (da, ja google pitam za sve i svašta) me nasavjetovao i da je smjestim na sjeverni balkon, jer ne voli direktno sunce, te kako da je šišam i zaljevam (pije puno vode, slično kao hortenzije, u čiju porodicu i spada, ako sam dobro zapamtila). I kako da se uvjerim u ono 200 - 400 puta - vrlo jednostavno, bilo je dovoljno da čupnem listić i sažvaćem ga. Zapravo, bilo je dovoljno da liznem vrh jednog od listića da mi bude jasno koliko je to zapravo 200 - 400 puta slađe od šećera. :)

Kod zapadnih komšija, stevija se može nabaviti i u prerađenom obliku, kao bijeli prah. Od nedavno je ima kupiti i u našoj Makroviti, iako u nekim čudnim pakovanjima (ako neko proba, neka javi). Ja ću svoju uskoro da šišam i sušim po drugi put. Suši se tako što se stabljika odsiječe skoro pri dnu, te se zatim osuši cijela. Suhi listovi se rukom sastružu sa stabljike, te zatim usitne. Meni su tu malo problem napravile žilice od listova, koje sam morala rukom izdvajati. Nisu mi se dopale, pa sam ih bacila, a kasnije sam vidjela da ih i kupovna zelena stevija sadrži tako da ću ih i ja ubuduće ostaviti.

Kažu što se stevija više šiša, bolje se grana u grmoliki oblik, slično kao bosiljak. Iz mog iskustva, to je poprilično tačno. Šteta što je imam tako malo. Uglavno, toplo preporučujem, zasad imam samo pozitivna iskustva sa ovom biljkom.






26.9.12

Ah, lijepog li Beograda

Već nekoliko mjeseci ima kako smo se odlučili otići na Lenny-jev koncert u Beograd, ekipa i ja. Iako je bilo gusto, nekako smo sve uklopili i isplanirali. Krećemo u utorak poslije posla, srijedu lunjamo po Begešu, navečer smo na koncertu, u četvrtak se vraćamo kući. Iako mi je sedmica prije bila burna i tužna i nadasve naporna, nisam se predala i ponedjeljak navečer provela sam jurcajući između mašine za veš i rerne, pakujući se i spremajući brownije i muffine "za puta".

I onda u utorak saznamo sasvim slučajno da je koncert otkazan još prije mjesec dana. No da stvar bude još smješnija, skoro nikome nije bilo žao, naprotiv, haman da se ne može procijeniti ko se više obradovao. :)

Odmah sam se dograbila bajka (usput da se pohvalim da mi je bicikl glavno prevozno sredstvo ovih dana) i odlučila biti turista u svome gradu. Uživala sam u povjetarcu i vozikanju u predvečerje, znajući da ispred sebe imam još čitavih 5 dana za odmor, onaj pravi. Večer smo proveli na kafici torokajući, jedući muffine i uživajući u jeseni.

Život često ne ispadne onakav kako ga isplaniramo, ali zato često ispadne baš onakav kakav nam je potreban u datom trenutku. Ponekad to nije očito, a ponekad, kao ja ovoga puta, možemo se tome prepustiti i jednostavno uživati.

 

18.9.12

Rođendanska izložba škole keramike

Rado podržavam svaku originalnu, lijepu i korisnu ideju. Naročito ako dolazi iz naše sredine, jer znam iz iskustva kako je teško uopšte se usuditi osloboditi neku ideju u ovoj našoj inertnoj divljini punoj kriticizma i zavisti. A posebno zadovoljstvo mi priušte ideje koje pratim kako rastu, razvijaju se u pravi pravcati projekat i žive neki svoj potpuno novi smjer koji ni sami njihovi pokretači nisu mogli da zamisle na početku.

TAKO škola keramike i grnčarstva je jedna od takvih ideja. Ovih je dana proslavila svoj prvi rođendan. Iako sam, kao i u svim školama nakon srednje, bila kampanjac, osjećam je svojom. Jer ona, osim Tanji koja je nas polaznike učila tehnikama i strpljenju, blagosti i pozitivnom stavu, pripada na neki način i svima nama koji smo kroz nju prošetali sa svojim igrarijama.

Izložba koja je održana u Historijskom muzeju bila je skromna, a veličanstvena. Posvećena svima nama i onima koji žele da nam se pridruže. Za uspomenu ostaje katalog a ideja nastavlja da živi. Da joj rođendani koji dolaze donesu još mnogo svega pozitivnog i lijepog.


7.9.12

Back!

Dobro, znam da me nije bilo sto godina. Ali nakon što pročitate ovaj post morat ćete priznati da se vraćam u stilu.

Isprobavala sam recepte,
uživala u svojim biljčicama i brala domaće plodove sa balkona! 
čitala,
šetala,
družila se sa dragim ljudima,
čistila i preslagivala, više dušu ali pomalo i svoj dom,
počela učiti arapsko pismo, ponovo,
pronašla nekoliko odličnih web stranica sa raznim besplatnim kursevima,
odlučila da napokon pokrenem svoj prvi mali startup,
i ponekad samo spavala. :)

Preda mnom je također jedan nadam se uzbudljiv period, period putovanja, ali i period novih izazova, prvenstveno onog kako uklopiti u raspored sve one stvari kojima bih voljela da se posvetim.

Buchkurish je jedna od tih stvari.

Ovo sam vrijeme nenajavljene i spontane pauze iskoristila za razne vrste inspiracije i spremna sam da redom sve to prenesem na vas. Nadam se da ste i vi spremni. :)

I da, od sada me možete čitati na www.buchkurish.com. Dakle, ozbiljno sam se vratila. :)