21.10.12

Veneto u jesen

Početak septembra. Italija.

Umjesto razvikane Toskane koja je ipak bila malo predaleko, Veneto. Šarmantan, živopisan, skroman. A tako bogat i živ. Nadasve inspirativan.

Legnaro

Savršene male i velike kuće, sa malim i velikim baštama. Žamor druženja u bučnom, talijanskom stilu. Miris dobre hrane iz komšijske bašte.

Prelijepa priroda.

Mirni lokalni caffe sa užinom i bakicama koje čumuraju poslije nedjeljne mise.

Padova

Jutarnji esspresso, popodnevni macchiato, večernji cappucino. Mnoštvo slanih i slatkih slasnih zalogaja dražesnih imena. I to uživanje u hrani koje su ovi ljudi pretvorili u istinsku umjetnost.

Siesta. Vrijeme za odmor duše.

Fontana sa golubovima koji su svoja mjesta zauzeli na statuama minulih kvazi-velikana, tako da se ne zna da li smo im mi ljudi publika ili smo polijegali po njihovoj travnatoj pozornici, jedući voće, čitajući knjigu i druzeći se s prijateljima.

Ugledati najslađe male čaše sa pripadajućom tacnom od drveta i uživati u cjenkanju i kupovini iako znam da sam svejedno pazarila precijenjenu stvar. No ta slika mojih prijateljica koje uz razgovor u sitne sate, snijeg na prozoru i svjetlost svijeća jedu borovnice iz baš tih čaša sa baš te tacne je neprocjenjiva.

Muzej čarobnih lanterni koji nas je na sahatak odveo u prošlost na jedan nesvakidašnji, vjerujem čak potpuno jedinstveni način.

Bicikli. Rasklimani i moderni, jednobojni i šareni, sa korpama i bez. Voze ih tako nonšalantno i na njima izgledaju tako simpatično da sam obećala sebi da ću sa svoga crvenog bicikla skinuti prašinu u pokušaju da ih imitiram.

I jesen koja se nazire tek po kiši žireva u botaničkoj bašti pod zaštitom Unesca. Ah, ta čarobna melodija vjetra u lišću staroga hrasta i kiša žireva koji pršte po mekom tlu!

A onda, pravi pljusak koji nas je zatekao u istoj toj bašti. Gledati kako se kišne kapi lome na njenim raznolikim velikim listovima i čarobnim cvjetovima, lutati pokrivenim njenim dijelom i istraživati biljke mesožderke i tropske ljepotice kakve teško da bi osmislila mašta i najmaštovitijeg umjetnika.

Promrzli se skupiti pod pokvarenim minijaturnim kišobranom, pronaći najbolju malu trattoriu na svijetu i vraćati se u sobu nakon večere šljapkajući po lokvama u skoro pa sitnim satima.

Neka mala sela kojima se ne sjećam imena.

Pijačni dan u jednom od njih. Plava erika, cvijeće iz bajke koje se odmah uselilo u gepek i preživjelo put sve do moga balkona.

Aparat za mlijeko: pozicioniraš flašu koju doneseš ili kupiš tu, ubaciš dovoljno novčića i dobiješ svježe mlijeko. :)

Voćare i povrćare sa ogromnim korpama.

I ta Venecija, tako turistificirana, a da još uvijek nije baš potpuno izgubila dušu.

Okrijepiti se voćem na stepenicama s pogledom. Usred (doslovno :D) te strke i gužve, naći trenutak za doživjeti. Zanimljive palate, fascinantne kupole i mutni kanali ispod nas.

Izgubiti se tražeći, a onda pronaći. Jednu malu crkvu sa jednom velikom izložbom.

Leonardovi izumi koji zapanjuju! Zašto našoj djeci neko ne pokaže na djelu ovako genijalne stvari? Zašto se fizika ne uči na praktičnim primjerima kakvi su Leonardovi? Ne bi bilo teško ni napraviti iste takve replike u nekom našem muzeju.

I kao kontrast, veliki i bogati Correr koji nas je nosio tamo-ovamo kroz različite periode samog Veneta, ali i do stare Mesopotamije i doba mumija Egipta.

Neizbježni golubovi i ne tako obično japansko vjenčanje na Trgu Svetog Marca.

Posmatrati gondole i zalazak sunca kako se presijava u vodi.

Nakon toga, jos više cijeniti mirnu i, u svojoj jednostavnosti, ljepšu Padovu.

U povratku napuniti auto u Ikei svim mogućim i nemogućim điđama koje su se pri prvom pogledu smjestile u neki kutak moga doma.

I opet pojesti pizzu u istoj pizzeriji u Trstu, sada je već mogu nazvati svojom, pa bila sam tu čitavih dva puta i znala sam je pronaći bez GPS-a i ne sjećajući joj se imena, i to po noći kao i prvi put.

Naravno, svratiti u Ljubljanu. Popiti kafe s dragim ljudima. Gušterati se još malo na suncu. Malo shoppingirati.

Vratiti se kući, još jednom puna toliko novih ideja.



























4 komentara:

  1. Kakvi divni detalji, sjajan post :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala, drago mi je da vam se svidja. :)

      Izbriši
  2. Divno!!!

    Jos mi samo reci koliko je ovo putovanje trajalo, da se mozemo organizovati ako vas budemo htjeli kopirati :)

    Naida

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Trajalo je ukupno 7 dana: dan za put, dva dana Padova, jedan Venecija, jedan Ikea, Trst i put do Ljubljane, dan u Ljubljani i dan za povratak. Mada se Ikea i Ljubljana mogu preskociti, mi smo ciljano nadjidjali. :) Ako ti bude trebalo savjeta i kontakata, javi. :)

      Izbriši