29.11.12

Oni crtaju i kuhaju

Danas postoji milion načina da podijelite recept - možete ga šerati preko fejsa, možete ga poslati emailom, pinati, printati ili samo našvrljati na papir kao u doba prije interneta ili čak prenijeti usmeno kako to rade profesionalci i mame. 

No da li ste ikada pokušali nacrtati recept? :) 

They draw and cook je stranica koja okuplja ljude koji rade baš to: crtaju recepte. Možda ćete se i sami prihvatiti bojica ili miša pa napraviti vlastitu ilustraciju omiljenog recepta i time se pridružiti umjetnicima iz cijelog svijeta kao što je to uradila Maida Hambo iz Sarajeva, zasada jedina naša predstavnica u ovom društvancu. A možda ćete "samo" uživati u pregledanju objavljenih receptarija (ovu sam riječ upravo izmislila :D) i naravno kuhanju. Na mojoj listi su se našli muffini sa pireom od jabuka i topla zimska supa, a za umjetnički izražaj ili kako se to već zove, dajem čiste desetke Snovima o Turskoj i Goo-lashu izgladnjelog umjetnika (u slobodnom prijevodu :D).

U svakom slučaju, sigurna sam da nećete ostati ravnodušni na ideju. Razmišljajmo izvan kutije!

26.11.12

U čemu čuvate papuče?

Ovaj naslov je bio kao ona pjesmica iz bukvara kad se uči slovo Č: Čiča čvorak čuva četu čavki, čik čvorče čvrkni čavki čvor. :D

Kad sam se tek uselila u svoj stančić, jedna od prvih stvari koje sam zbavila bile su papuče - jer nemam nikakve podne prostirke. Naravno, gomila je brzo porasla i trebalo mi je praktično rješenje. Pronašla sam ga u Coin Casi, i to na sniženju (mislim da je koštalo nekih 10-tak KM).

Kako vi rješavate problem razbacanih papuča?




23.11.12

Jesenji zvončići

Narandžasta je jedna od veličanstvenih jesenjih boja. A ovi zvončići kojima nikako da zapamtim ime primjer su veličanstvenog dizajna - mekani a nepromočivi, privlačni ali dovoljno sigurni da bube ne mogu doći do sjemena koje se nalazi unutra. Kad god naiđem na njih pored nekog puta, obradujem se kao malo dijete. Ove godine sam naišla na njih u maminoj bašti.

Naravno, odmah smo se sprijateljili i našli su svoje mjesto pored korčulanske šišarke na mojoj prozorskoj dasci. Jednom sam prilikom kupila i sjeme, još samo da se sjetim da ih posadim u proljeće pa da ih iduće jeseni imam hrpu u urbanom vrtu. :)



21.11.12

Panna cotta s malinama

Podravkina Panna Cotta mi se nasmiješila sa police, pa sam je ubacila u korpu.

Nisam znala da malina ima u ovo doba godine. Možda sam pala s Marsa, a možda je to samo zato što prethodnih godina nisam baš marila za zdravu prehranu. Uglavnom, i one su se našle u mom cekeru. (A uvijek možete kupiti i zaleđene.)

Kombinacija se nekako sama napravila. Toliko je jednostavna za napraviti, da zaista nemate nikakav izgovor da je ne probate. A ukus je odličan!

Sastojci
  • smjesa za panna cottu
  • 400 ml mlijeka
Priprema
  • Prokuhati mlijeko, nasuti smjesu za panna cottu, miješati dok se ne zgusne.
  • Pokvasiti posudice hladnom vodom, te naliti skuhanu panna cottu i ostaviti da se ohladi.
Posluživanje
  • Prevrnuti posudice na tanjir kako bi se dobio lijepi oblik (ja ih obično ipak moram drndati da se smjesa odlijepi :D). 
  • Poredati maline.

15.11.12

Millefiori, prefinjeni miris za dom

Mnogo volim parfeme. Ali imam osjetljiv nos i vrlo lako primjetim ako sadrže previše hemikalija, počnem kihati, zakašljem se, ili mi je jednostavno nepodnošljivo udisati miris. 

I hajde parfemi za tijelo, kao još se i pazi šta se stavlja u njih, ali parfemi za dom, popularno nazvani osvježivači zraka, pa to su čisti otrovi! 

Znam za neke varijante domaćih mirisa, ali rijetko se nakanim da to pravim, a malo je i zahmetli.

Zato sam odmah pala na Millefiori parfeme za dom. Iskreno pojma nemam šta stavljaju u njih, ali ugodni su nosu i cijela kuća miriše na cvijeće. Do sada su jedino Puro mirisi uspjeli da postignu takav učinak, drago mi je da sam pronašla još jedan brend. 

Cijena im je, međutim, povisoka, a i ne mogu se kupiti kod nas. No, ako nam parfemi za tijelo vrijede koliko ih obično plaćamo, možda bismo mogli promijeniti i razmišljanje o mirisima za dom. Zašto nam i dom ne bi, umjesto na jeftinu hemiju, mirisao na profinjeni parfem?

Meni se sviđa. :)



12.11.12

Barhana, lounge po bosanski

Davno prije nego što su ova lounge mjesta postala popularna, mi u Bosni imali smo merak. Barhana je mjesto za merak - bilo da se radi o onom jutarnjem pod nazivom da popijem kahvu s merakom, popodnevnom da ohanem od vrućine i vreve i pojedem nešto dobro, ili večernjem da posjedim s ljudima malo

Moram priznati da unutrašnjost i ne volim previše, iako ima jako puno šarma, za romantičnu večeru u dvoje, manje druženje s prijateljicama ili veću grupu koja slavi rođedan ili nešto slično. Pogodit ćete: previše je zapušeno. :D Bašta je mjesto gdje sam kod kuće. Tu mi fali jedino malo više biljaka.

Sve je uređeno u nekom nazovimo ga rustikalnom stilu, vidi se da je detaljima posvećena pažnja iako je ona usmjerena upravo na to da izgleda kao da se sve sasvim slučajno baš tako posložilo (ako se zbilja sasvim slučajno baš tako posložilo, onda svaka čast :)). Prostor je ograničen, pa se maksimalno koristi, ali nemate osjećaj pretrpanosti nego kao da sve baš tu pripada. Jastučići, cvijeće i lampe u prozorskim oknima, nasječena drva ispod stolica.

Hrana je kombinacija bosanske i mediteranske, a znam da na prvoj stranici menija ima i čitava priča o tome zašto baš Barhana, ali u ovom trenutku nikako ne mogu da je se sjetim. :( Cijene srednje, malo naginju prema visokim, što je očekivano za Baščaršiju. Moja preporuka za ručak: lazanje. Nemaju ness čokoladu, ali cappuccino je prihvatljive kvalitete.

Mjesto sa pričom, baš onakvo kakva volim.







9.11.12

Uzgajajte svoju superhranu

Šmekala sam je na nekoliko sajmova, ali mi je bila preskupa. I onda, kako to već biva kad je suđeno, naletih na nju na ljetnom sajmu u parku. Mislim da je bila snižena, a možda mi se samo pričinilo. Znam samo da sam je donijela kući, pristavila čaj i utonula u listanje.

Moja je vrtlarska priča počela spontano kao i priča njene autorice. Uz malo manje znanja doduše, jer ja nisam imala baku sa vrtom koja bi me naučila trikovima. Ali i ja imam urbani vrt, i ja želim da jedem hranu iz njega, pravu pravcatu, zdravu i ukusnu hranu. I to puno te hrane. A ona ima odlične savjete kako da to postignem.

Iza mene je prvo vrtlarsko ljeto, u kojem sam naučila mnogo o biljkama, uglavnom šta im ne treba. :) I ne bih to iskustvo mijenjala ni za šta, bilo je divno u svoj svojoj spontanosti, blesavosti i ljubavi koju sam razmijenila sa biljčicama (da, naravno, ja sam od onih koji pričaju sa njima :)). Ali da sam ovu knjigu pročitala ranije, mnogo bih se lakše odlučila da se pokrenem.

Kako kupiti prvu biljku, uzgajati iz sjemena ili rasaditi, pravilno zaljevanje biljaka, kako uzgojiti začinske bilje u kuhinji, pa onda šta je jestivo cvijeće, kako uzgojiti klice (i šta su uopšte klice), kako povećati prinos paradajza tako da ga bude dovoljno i za prijatelje, zašto mi je uvenula svaka kadulja koju sam pokušala uzgojiti, kada je pravo vrijeme da se biljke iznesu napolje, kako napraviti vrtlarski kalendar, koji su to korisni kukci i kako ih privući. I još svašta nešto, a sve na malom prostoru, u urbanom vrtu. Već se radujem novim lekcijama.

Uzgajajte svoju superhranu nije samo knjiga o biljkama koje su i lijepe i daju korisne plodove, to je prije svega knjiga o jednom posebnom pristupu vrtlarenju - jednostavnom, laganom, svima dostupnom. Ako tražite motivaciju da se pokrenete na prve vrtlarske korake i to na malom prostoru, vjerujem da ćete je i vi pročitati u jednom dahu.



8.11.12

Šareno cvijeće, jesenje naravno

Sve je u znaku jeseni, a ja u njoj uživam punim plućima. Mislim da mi je jesen novo omiljeno godišnje doba. :)

Ostala sam dosljedna svome cilju da češće vozim bicikl sve dok sinusi nisu počeli protestvovati zbog ledenih jutarnjih vjetrova. Osim na posao, biciklom sam išla i svugdje drugdje - između ostalog na oktobarski GuGu bazar na Ilidži (sjo, kad je ikad to biloo). Posjedovanje dvije korpe (velike prednje, ali i one standardne zadnje) pokazalo se kao odlična prednost kad sam u povratku kući naišla na bakicu koja prodaje cvijeće kod ilidžanske okretaljke. 

Šarenilo latica me toliko oduševilo da sam jednostavno morala da kupim jedan ogromni buket za u kuhinju. Cvijeća je bilo toliko da nije moglo stati u jednu vazu, pa sam ga razdvojila na dvije. Bakica ima problema sa leđima i iznijela je eto nešto od svoga biljnog blaga da zaradi koji dinar. To je jedna divna i pozitivna osoba. Ako je kojim slučajem sretnete (možda se još uvijek nađe štagod iz bašče), podržite je a usput obradujte sebe ili dragu osobu sa jednim ili dva :D ovakva raščupana šarena buketa.




7.11.12

U poljima vjetrenjača, Bela Vida

Sjećate se priče o Bela Vidi? Oduševila me ta priča taman nekad kad sam ja počela pisati buchkurish a Bela Vida se otvorila. Pratila sam ih u stopu, ili su oni pratili mene. Kako? Prva izložba Korakom španske salse desila se dok sam ja još uvijek prizivala svoje uspomene iz Andaluzije, svaki dan po mrvicu. Ljetos su imali izložbu Ljepota masline u italijanskom fonu, a ja sam putovala u Veneto. Naziv ovomjesečne postavke opet mi je izmamio osmijeh na lice: U poljima vjetrenjača, to mora da ima veze sa Holandijom iz koje sam se upravo vratila! :D

Protumačila sam to sebi kao svojevrstan znak da je vrijeme da napokon i uživo zaronim u svijet tog lijepog života i upoznam nekoga iz ekipe. U galeriji me dočekala Belma i priuštila mi pravu privatnu izložbu, pojasnila sve detalje koji su me zanimali i odgovorila na radoznala pitanja.

I sada, nakon više od pola godine rada, Bela Vida ima u mom srcu isto mjesto kao i kada je počela kao realizacija simpatične ideje koja me inspiriše na uređenje vlastitog doma. Nisam kupila ništa, ali sam pokupila ideje :D i kontakte, a evo detalja o Poljima vjetrenjača koje vam preporučujem da pogledate i uživo (postavka je aktuelna do oko 15. novembra).

Philips-ove čarolije sa svjetlom - ambi light lampe, svijeće, vaze, podmetači za čaše - ta se ljepota mora doživjeti da bi se pojmila. Ja već nekoliko godina posjedujem jedan primjerak i vrijedio je svake marke (čime hoću da kažem da su điđe skupe :D). Ako ništa, ovo je jedinstvena prilika da se sve to pogleda uživo (ne vjerujem da bi ijedan prodavač imao strpljenja da vam sve pokaže na način na koji je to učinila Belma :)).

Oshyosh sa otkačenom Home linijom. Kuhanje sada može biti ne samo zanimljivo nego i blesavo! Mnooogo mi se svidio platneni list.

Šarene slike, udobni namještaj, kamin i rasuta jesen koja viri iz ćoškova. Vjerujem da je po danu ugođaj još ljepši, mada je meni večernji obilazak osigurao puni doživljaj boja Philips-ovih čarobnih lampi.

Bela Vida ekipa može uraditi i kompletno projektovanje i uređenje vašeg doma, do najsitnijih detalja, od kojih ljudi obično na kraju odustanu zbog umora, kako kaže Belma. Meni je i inspiracija već dovoljno detaljna. A vi proberite. :)


















6.11.12

Eindhoven - dio četvrti: Svugdje pođi, kući dođi

Šta sam ono pričala neki dan kako je super to putovanje od 1750 km u cugu? :D Pa moram da kažem da je u dva cuga malo naporno. :smajli-što-se-umorio:

Doduše, istina je da smo se posljednji dan u Eindhovenu razvukli mojom krivicom sve do 6 popodne, iako mi se na kraju prodavnica sa biljčonijima zatvorila tako da nisam uspjela da dovučem novu cvjećaru u gepeku :( pa je praktično toliko zaglavljivanje ispalo sasvim nepotrebno, a upali smo i u gužvu na samom izlazu iz grada.

No šta je, tu je, nismo se previše uzrujali - pa prešli smo već jednom isti put, a ni vijest kako je neka baba u Austriji udarila u kamion jer je pao snijeg, kojom je klix pokušao da nas prepadne nije zvučala pretjerano zabrinjavajuće. Naoružani strpljenjem, dobrim raspoloženjem i muzikicom, zaputili smo se nazad kući.

Ispričat ću vam jednu smiješnu priču o brisačima, a pouku izvucite sami. :) Ja sam imala sreću da me tata naučio mnogo stvari o vožnji još prije nego što sam položila vozački, između ostalog da se na put ni za živu glavu ne kreće sa lošim brisačima. Jednom prilikom sam prijateljici to pokušala objasniti, no nije shvatila sve dok nismo pobudalile od škripanja poderanih brisača uz pljusak i kamion koji pokušava da nas pregazi u gluho doba noći negdje kod Trsta. Nakon te epizode je otišla pravo u prodavnicu i kupila Bosch-ove brisače od 40 KM! :) Često prepričavamo tu anegdotu. A sada je dobila nastavak - pogodite šta mi je čupkalo živce putem od Holandije do prve normalne pumpe u Njemačkoj, nekih 150 km, u noći i uz kišu za koju insan ne zna jel kiša il je magla? :D Niko nije bio sretniji od mene kad sam napokon pronašla pumpu koja prodaje brisače, i to vidi čuda Bosch-ove (a da su barem koštali samo 40 KM! :D)!

U Njemačkoj smo ovoga puta spavali duže, skoro pa čitavu noć. Uspjela sam istegnuti tetivu na nozi spavajući. :D Doduše, to uopšte nije čudo ako se uzme u obzir u kojem sam se položaju skvrčila na sjedištu već drugu noć u par dana. :D Obično ne stavljam svoje fotografije, ali ovu sa razdrmavanjem i razbuđivanjem pored puta sam prosto morala. :D

Garmin nas je umjesto na Graz odvukao na Klagenfurt a da nismo ni primjetili dok nismo otišli jedno 200 km u pogrešnom smjeru. :D No zato smo ručali u predivnom restoranu pod Alpama koji bi nam inače bio van rute. Ali i platili putarine malo više, čekali pola sata da prođemo kroz Karawanketunnel i vozili se 50 km manje ako je vjerovati pokazivaču - no nama je izgledalo kao vječnost!

U Sloveniji smo nasuli čorbe: Fabijici goriva, nama šejkova i energetskog voća. Bilo mi je mnogo žao proći pored Ljubljane a da ne svratim, ali pošto je bilo već oko 7 naveče, a ispred nas još podalek i podosadan komad puta i u nama umor koji se vala nakupio, tako je bilo pametnije. Strašno me prepao neki ludak iz Novog Mesta (toplo se nadam da se i on prepao makar jednako kao ja) koji se pokušao uključiti na autoput negdje baš iza Ljubljane bukvalno preko mene - samo mi je dragi Bog dao dovoljno prisebnosti da u milisekundama odlučim pravu stvar i izbjegnem nesreću. Hvala Mu pa mi je ostavio još vremena na ovome svijetu da učinim bar još malo dobroga.

Hrvatsku ću pamtiti po pospanosti i osjećaju da je na kraj svijeta iako sam mislila da ću se kad dođem do nje osjećati kao da sam već kod kuće. Ali i po Mjesecu koji se graciozno pokazao između oblaka u svom punom sjaju i koji nas je budnim okom pratio sve do granice.

I na kraju, ta smogava, siva, sama-jama Bosna; tako draga i moja!

Ugasiti automobil nakon 1752,8 km, zahvaliti Bogu na sigurnom dolasku, zakoračiti u svoj dom bogatija za jedno takvo iskustvo - neprocjenjivo! 'ta će mastercard!















4.11.12

Dutch Design Week Report

U Van Abbemuseum-u dvije samostalne featured izložbe. 

Jedna Piera Giraldija - slike, tepisi, odjeća, od nekog čudnog materijala u oblicima koji imitiraju prirodu na jedan vrlo razigran način. Vjerujem da je oduševila djecu, malu i veliku. Mene jeste. :) 

I druga jednog Riječanina, Davida Maljkovića - na prvu čudne i besmislene instalacije za koje se čovjek upita kako uopšte mogu spadati u umjetnost. A onda, nakon posmatranja, razmišljanja, analiziranja - skonta foru - uglavnom predstavljaju viđenje posljedica postkomunističkog doba u Hrvatskoj, a pošto se to vrlo lako može preslikati i na Bosnu i Hercegovinu, rekla bih i kod nas. Biljka koja je narasla do vještačkog stropa i ne može dalje pa se grana u širinu bez smisla i nade (naglasak na vještački i potpuno nefunkcionalan strop usred sobe). Paleta boja koja je fotografisana ispred sivih komunističkih stambenih blokova. Priča u tri filma i slikarijama o starom komunističkom spomeniku na Petrovoj Gori, koji sada zjapi oronuo i napušten. Fotografije koje su izložene na zidu, a zaklonjene fotografskim kišobranom tako da ih se skoro pa ne može ni vidjeti (dok se ne zavuče između zida i kišobrana). I vi razumijete, zar ne? :)

I još nešto, ovo me se posebno dojmilo: DOEN Materiaalprijs 2012 - samoodrživi dizajn budućnosti. Vrlo vrlo interesantni koncepti, kao: oslikavanje platna prirodnim cvijećem koje se u platno utiskuje čekićem; izrada papira od povrća; predivne nijanse glinenih glazura dobivenih od prirodnih sastojaka i grnčarije premazane istima. I nešto za šta ne znam šta da mislim, osim da je definitivno inovativno: konac od recikliranog papira koji je zapravo izmet puževa koji se hrane papirom (pa recimo ako jedu samo plavi papir, dobije se plavi konac)!

Pod nazivom Stadhuis Meets Design (u slobodnom prijevodu Gradska vijećnica susreće dizajn) u Gradskoj vijećnici su izloženi projekti od značaja za grad, sponzorisani od strane gradskog vijeća, i to:
  • Dutch Design Awards - nagrade za najbolji holandski dizajn u nekoliko kategorija, mene se lično najviše dojmio produkt dizajn
  • Design Cares - tzv. socijalni dizajn, fenomenalna stvar koju bih voljela vidjeti kod nas - pojedinci i kompanije, a u posebnoj kategoriji i mladi ljudi se takmiče sa idejama kojima nastoje poboljšati život svojih sugrađana, odnosno onih nazovimo ih manje sretnima među njima.
Moji favoriti bili su pakovanja za sladoled Frozen Dutch, Scholten & Baijings porculan i A Little Something kutijica sa điđama.

Strijp zona, preuređeni prostori starih Philips-ovih fabrika, bila je također puna dešavanja, no u nju sam okasnila, pa sam uslikala samo nekoliko loših fotografija, ali cool stvari. Lampe, vazne, nosač kaputa (sebi sam u amanet ostavila da nađem nekoga da mi napravi nešto ovakvo!).

Nadam se da će ovaj skromni izvještajčić u vama raspiriti iskricu neke od vaših ideja, a završit ću prijevodom citata Philemonne Jassma koja je dizajnirala A Little Something, a što je navela kao svoju viziju (na engleskom puno bolje zvuči pa ako ga govorite, pročitajte originalnu verziju na linku):

Mnogo malih ljudi koji na mnogo malih mjesta urade mnogo malih stvari može promijeniti lice Zemlje. (citat sa Berlinskog zida)

"Pa šta ovo radi?" Ništa, poenta je u tome šta ćete vi uraditi s njim. Dizajnirano je sa namjerom, ali bez definicije. Namjera onoga što dizajniram je da doprinese harmoničnom društvu. Za mene su stubovi na kojima počiva harmonično društvo (ukratko): jednakost, osjećaj pripadanja, sloboda, poštovanje i povjerenje. Vjerujem da se ovi stubovi formiraju međuljudskim odnosima. I vjerujem da je struktura međuljudskih odnosa oblikovana alatima koji su ljudima dostupni. Ja dizajniram alate za međuljudske akcije. Oni su platforma i pokretači koji podstiču ljude na akciju. Ta akcija je zapravo efekat moga dizajna, ali on nije definisan. Njegova definicija leži u percepciji, interpretaciji i načinu na koji ljudi dizajn koriste.

Njoj je tek 21 godina i za sebe kaže da je samo jedna od onih malih ljudi. :)