22.2.13

Bookcrossing

Moja mama stalno prepričava jednu šega zgodu iz mog djetinjstva. Naime, negdje u šestom ili sedmom razredu osnovne škole pročitala sam sve što se moglo pročitati na dječijem odjelu lokalne biblioteke. Prešla sam na odjel za odrasle, ali je teti bibliotekarki bilo naporno stalno se brinuti da mi ne dođe pod ruke koja knjiga neprimjerenog sadržaja, a i bilo joj je valjda sumnjivo što sam svako 15 dana posuđivala po dvije nove knjige, pa mi je jednostavno odlučila zabraniti pristup biblioteci. Kakvu joj je lekciju mama održala, ne moram pričati. Znam samo da sam poslije dobila nagradu za najčitaoca godine. :D

Kasnije, poslije rata, kad sam već imala džeparac koji je mogao pokriti i nešto osim užine, nije mi više bilo dovoljno što imam pristup školskoj biblioteci i onoj velikoj gradskoj, uhvatila me manija kupovine knjiga. Htjela sam ih posjedovati što više. Maštala sam o vlastitoj biblioteci u kojoj bih se po neke knjige morala penjati po ljestvama, a samo bih ja znala gdje šta stoji. Tempo čitanja povećao se na dvije knjige sedmično, bukvalno sam ih gutala. Dok su kolege iz škole otkrivale čari večernjih izlazaka, ja sam živjela u nekom svom svijetu, u kojem je vrijeme u velikoj mjeri prolazilo u čitanju.

Eto, toliki sam bookworm bila. :)

Onda, ako vam kažem da baš i nisam proslijeđivala knjige, možete pretpostaviti koliko ih se nakupilo za svo to vrijeme. Svojevremeno sam pokušala da ih se riješim, ali kako se riješiti knjiga koje voliš? U biblioteci će ih neko pošarati, poderati, neće ih cijeniti. Antikvarnica? Ma nikada mi ne mogu platiti dovoljno, a glupo je da ih prodam budzašto nekome ko će na njima zarađivati. Kad bi bar postojala neka grupa ljudi koji vole knjige i žele da dobiju nove! I tako sam nabasala na bookcrossing.

Bookcrossing je teško prevesti, može se objasniti kao običaj ostavljanja knjige na javnom mjestu kako bi je pronašli i pročitali drugi, koji onda učine isto.

U to vrijeme, a bila je to 2004. koncept je bio potpuno inovativan. A i danas mislim da je genijalan! Web sajt, doduše, značajno zaostaje za vremenom, ali moram reći da je u onaj vakat bio super moderan. Bookcrossing je zaslužan što sam počela čitati knjige na engleskom jeziku. I što sam upoznala neke zanimljive ljude. Bila sam toliko opsjednuta njime da sam čak i pokušala pisati blog ne bih li privukla više knjigoljubaca sa ovih prostora da počnu razmjenjivati knjige. :) Nije baš bilo uspješno (ili samo ja nisam bila dovoljno ustrajna?), a umjesto da se smanji, broj knjiga na mojim policama se samo povećao. :)

I zašto baš sad pišem sve ovo?

Pa danas sam odlučila da napokon protabirim tu svoju gomilu knjiga i većinu ih proslijedim nekome. Jer knjige nisu ukras za police ni magnet za prašinu, one svoju svrhu mogu ispuniti samo ako ih neko čita. Zato trebaju biti slobodne. Kretati se. Prvo sam ih htjela dati nekoj biblioteci, ili bibliotekama. A onda sam u njima nabasala na bookcrossing id-eve (po kojima se prate knjige registrovane za bookcrossing) i sjetila se kako stalno razmišljam da je šteta da danas ljudi slabo čitaju i niko ne radi nikakvu promociju čitanja. I odlučila još jednom pokušati proširiti ideju o bookcrossingu u BiH. Ko zna, možda ovoga puta bude uspješnija.

Počinjem sa facebook grupom. Bujrum.


Nema komentara:

Objavi komentar