10.2.13

Brisel, priča o ljudima i dvije lijeve papuče

Karte smo kupili na vrijeme, prije svih ostalih dešavanja koja su nam istumbala život. A i njegova konferencija nije mala stvar pa da je poremete kojekakve budalaštine, štaviše. Jest da nisam imala ni kofer ni laptop - a trebalo je, jelte, spakovati stvari u nešto i još odraditi neki poslić na bilo kakvom kompjuteru, no odlučila sam da će nam ovo putovanje biti super no matter what!

Neki su mi rekli da nije Bog zna šta ili da tamo nema ništa (!?), neki su mi dali zanimljive i korisne savjete, no najviše mi se svidio pristup jedne prijateljice koja me na moje pitanje Kako je u Briselu? samo pogledala i rekla Svidjet će ti se. I bila je u pravu.

Najbolje je sve u životu raditi bez očekivanja, onda ti bude lijepo šta god da se dogodi. No još je bolje ako imaš predrasude, a neki ljudi ili neko mjesto ti ih razbiju. Upravo to mi se desilo sa Briselom i Briseljanima (ako se tako zovu? :)) - naime, imala sam u glavi tu sliku uštogljenog svijeta, nešto poput Austrijanaca ili Francuza samo još ufuranijih i punijih sebe, svog jezika i kulture, historije i osvajanja i kvazivizija vlastite veličine. Pa ipak su sjedište Evropske unije.

Moj doživljaj Brisela bio je sasvim suprotan, a najbolje ga opisuje nekoliko rečenica iz jednog simpatičnog lokalnog turističkog vodiča: U Parizu možete biti cool koliko god hoćete, no ovdje vam to neće proći. Ako vam neko u Briselu kaže da ste trendi, možete to smatrati uvredom. Ovdje je kompliment ako vam neko kaže da ste easy-going (koja je naša riječ za ovo?). Dakle, budite ono što jeste - a ako ste čudak, još bolje, odlično ćete se uklopiti. (...) Skoro da nema države koja nije vladala nama, pa nije ni čudo da imamo krizu nacionalnosti. (...) Govorimo dva jezika - francuski i holandski (sigurno ste primjetili da svaka ulica ima dva naziva), većinom dobro baratamo i engleskim, a koristit ćemo i arapski, turski, njemački, kineski ili staromezopotamijski ako je potrebno da se sporazumijemo. U ovom humoru na vlastiti račun krije se jedna jednostavna no veoma profinjena mudrost življenja, zasnovana na toleranciji, osjećaju za zajednicu i potrebu da se drugi osjećaju jednako dobro kao i mi, tj. oni.

Podsjetili su me da je ok biti svoj u svakoj situaciji i da se može biti sretan sa malim, naučili me da kiša, vjetar i hladnoća mogu biti romantični, pokazali mi koliko je neopterećen mozak kreativniji u odnosu na onaj koji stalno pametuje.

Probala sam sendvič sa mrkvom, senfom i medom i najslađu glazuru za muffine na svijetu. To će se definitivno naći na mojim menijima uskoro. Skupa sa pravim vaflovima, za koje sam napokon pronašla i pravi aparat! Pomfrit nam se nije jeo (tješim se da su i ove naše verzije valjda jednako dobre kao original koji je izmišljen upravo u Briselu), no probali smo Hut pizzu - napominjem da je njihova normal manja od naše najmanje pizze. No bila je ukusna i dovoljna za obrok.

Shvatila sam da najviše volim cappuccino iz ogromnih šolja. Koji se pije 3 sata. Zavaljena u kauč. :D

Ošmekala sam luster koji zapravo nije luster nego instalacija sijalica koja služi umjesto lustera. Još samo da smislim gdje bih njoj sličnu vlastitu verziju mogla da smjestim i mogu se baciti na izrađivanje.

Bilo je teško probrati između vrlo zanimljivih muzeja, no Muzej stripa me nije razočarao. Osim što su me Calimero i Štrumfovi vratili u djetinjstvo, upoznala sam Tintina i još neke junake, ali i uživala u predivnoj arhitekturi zgrade u kojoj je sada Muzej smješten a koja je nekada bila fabrika tekstila. Talk about cultural heritage, sigh.

Nisu me se dojmila gotska zdanja na glavnom trgu, ni turistificirane prodavnice čokolade (istu smo našli u supermarketu za daleko nižu cijenu), no svejedno je bilo zabavno provrtiti se ulicama i trgovima starog Brisela. I ugrijati se čajem/toplom čokoladom u gay friendly kafiću. :) I ta će se topla čokolada servirana kao toplo mlijeko uz komadiće čokolade koje sam sebi ubacuješ u šolju nadam se uskoro naći na mojim menijima za goste.

Naučila sam šta je freezing drizzle, termin koji je vremenska prognoza najavila za period kada smo mi bili u Briselu. Tata je to preveo kao driiiiizle. :) Vjerujem da ću tu ledenu kišu koja nit je kiša niti rosa, koja ne pada nego se lijepi, a koju obavezno prati ledeni vjetar čisto da pojača dojam zauvijek tako i zvati. A doživjela sam i kako je to kad je u isto vrijeme nebo prekriveno crnim oblacima, a odnekud sija sunce i uz sve to pada snijeg, koji opet nije snijeg kako ga ja zamišljam nego je suh i čini se kao da vjetar raznosi neko sitno vlažno perje. Uh, kako je divan osjećaj zdušiti u topli zatvoreni prostor poslije šetnje po takvom vremenu!

Na buvljaku sam kupila gomilu šalova po 30 centi i neki blentavi valjak za grnčarenje. I zahvalila Bogu što nismo došli autom da ne pokupim hrpu bespotrebnih a simpatičnih retro điđa ili interesantnih pokislih knjiga koje su se mogle naći u toj gomili kiča razastrtoj po kockastom pločniku.

Šta još? Ah da. Kad sam se raspakovala, shvatila sam da sam za po sobi ponijela dvije lijeve papuče. Dragi je crko od smijeha. A ja sam se navlačeći tu drugu lijevu papuču na desnu nogu u svjetlu nedavnih dešavanja i načina na koji sam odlučila da živim bez obzira na njih sjetila one When nothing goes right, go left. Ako ideš u Brisel, još bolje, odlično ćeš se uklopiti. ;)
















1 komentar:

  1. Brisel ljudi iz BiH obicno posjecuju poslovno, jos u necijoj organizaciji, tako da "obicnog" Brisela i ne vide. Vide tamo neke institucije, sve im je tmurno, za ulice kazu i prljave. A pravi Brisel i domace ljude i ne vide. Drago mi je sto neko pise i o drugacijem Briselu, drago mi je da je neko bio otvoren da vidi i nesto vise od institucija EU. Drago mi je sto neko nije pravio dramu od loseg vremena i sto nije dao da mu to pokvari novo iskustvo, drago mi je sto nisi bila rob predrasuda, posebno ne tudjih.

    OdgovoriIzbriši